U novom broju Kozarskog vjesnika 102 čitulje, ubijena djeca Prijedora.

Sjećamo ih se na način kako su generacije Prijedorčana to činile. Da se obavijeste poznanici i dalja rodbina da je neko umro, da ukućani podijele svoju tugu, bol, da im olakša žalovanje. Ova čitulja, mnoštvo malih čitulja u jednoj čitulji, obavještava Prijedorčane da su nedužna djeca ubijena.

Podsjeća i gradske vlasti da još nisu položili ispit iz ljudskosti, važan za svaku administraciju i vlast, najvažniji ispit, nisu još dozvolili izgradnju spomenika, šta dozvolili, trebali su ga do sada svojim rukama podići da barem malo olakšaju tugu roditeljima ubijene djece, onim rijetkim koji su još živi.

I koji računaju na ljudskost iza tapaciranih kancelarijskih vrata.

Čitulja je djelić mozaika u memorijalizaciji ubijene prijedorske djece. Memorijal koji se pod lijevom miškom može nositi do kraja svijeta.

Edin Ramulić