Mlada Trebinjka Ana Kisić, iako ima samo 23 godine, prva je žena vozač šlepera u istočnoj Hercegovini i, kako kaže, iako trenutno vozi putnički automobil u firmi “Alo taksi” u Trebinju, jedva čeka da izađe na drum ovim moćnim vozilom.
Iako je završila i za kuvara i turističkog tehničara, pa se i u praksi počela baviti kuvarstvom, priželjkivala je, kako kaže, da postane vozač, pa se prebacila najprije na posao dostavnog vozača, a onda, nakon devet mjeseci prešla u “Alo taksi”.
“S obzirom na to da volim i duga putovanja i duge vožnje, a volan mi jednostavno predstavlja izazov, odlučila sam da polažem i CE kategoriju vožnje, a s obzirom na to da sam inače u takozvanom muškom poslu, gdje radi malo žena, imala sam punu podršku od muških kolega koji su se u početku vjerovatno samo šalili, ali je ta misao u meni oživjela, pa sam položila i kategorije A – za motor, C – za kamion i CE za kamione sa prikolicama”, kaže Ana.
Kaže da, iako još nema iskustva na dugim turama, priželjkuje da se šleperom zaputi na otvoreni drum, koji takođe ima svoju prednost, s obzirom na to da je kabina, odnosno upravljačko mjesto, na dosta većoj visini, sa dosta većom preglednošću.
“Samim tim, to je osjećaj sigurnosti, jer je većina vozila ispod vas, ali sa druge strane, to izaziva i bojazan šta sve može tako velika mašina učiniti onom malom putničkom automobilu, mada je najbolje o tome ne razmišljati i koncentrisati se maksimalno na put, odnosno na ono u čemu smo mi u kabini u prednosti – preglednost”, kaže Ana.
Napominjući da je u auto-školi vozila poprilično sigurno i na otvorenom putu, ali i po samom gradu, kaže da je početnička vožnja bolje išla na otvorenom, što je ipak relevantna stvar, jer, s obzirom na to da je kao dostavljač i taksista najčešće vozila po gradu, sada već ne vidi veliku razliku između ove dvije varijante vožnje.
Dalje kaže da je na polaganju CE kategorije prošla iz prvog pokušaja, ali je kod C kategorije prvi put pala, jer se zbunila na semaforu, s obzirom na to da je imala prednost prolaza, ali je stala jer je u blizini bio pješak kojem je bilo crveno svjetlo i nije ni imao namjeru da pređe ulicu.
Njen instruktor vožnje Petar Butulija iz škole “Svjetlosni signal”, koji je prije Ane obučavao još jednu Hercegovku za vožnju kamiona, ali za C kategoriju, naglašava, međutim da je Ana skromna i da je u stvari bila odlična na polaganjima, ali je jednostavno trema uradila svoje, pa je instinktivno reagovala kada je stala na pješačkom.
“Sigurno da će ona, kada danas-sutra izađe na put, biti dobar vozač tegljača, tako da mislim, s obzirom na to da početnici uvijek na početku idu na kraće ture i sa iskusnim šoferima koji im pomažu, njoj neće trebati mnogo da se osamostali i stekne, tako da kažem, jednu rutinu u ovom poslu”, kaže Butulija.
Dodaje da mu nije poznato da je još neka žena, izuzev djevojke koja je za potrebe Oružanih snaga BiH položila za vozača kamiona, do sada završila obuku za vožnju tegljača, što ženstvenu i pomalo krhku Anu čini još jedinstvenijom.
Ana Kisić kaže da se u “Alo taksiju” jednostavno “srodila” sa svim kolegama, mada ima i nekoliko koleginica, te da su svi kao jedna šira familija.
“Kao žena, vozim samo preko dana, po osam do devet časova, zavisno od posla, tako da se ja sada osjećam sigurnije u vozilu nego da hodam pješice, jer realno, najviše vremena provedem za volanom, više nego što spavam, pa mi se desi da mi je nakon vožnje i malo neobično hodati, iako je olakšavajuće nakon dugog sjedanja za volanom”, kaže Ana.
