Sve manje je rođenih, a sve više umrlih. Ovo je, nažalost, činjenica koja karakteriše demografsku sliku BiH godinama unazad. Prema nekim procjenama, danas se u poređenju sa prijašnjim godinama, rađa dvostruko manje djece.
“Danas se jako malo rađa, puno nas umire, previše nas odlazi, a niko nam ne dolazi”, kaže Amer Osmić sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Samir Beharić, doktorand na Univerzitetu u Bambergu, čiji se doktorat bavi emigracijom mladog visokoobrazovanog kadra iz zemalja Zapadnog Balkana za BN TV kaže:
“Nigdje do sada nisam vidio onoliko djece i beba kao na niskobudžetnim letovima iz BiH”.
Sreća u nesreći je što nemamo tačnih i preciznih podataka. Tada bi statistička stvarnost vjerovatno bila mnogo gora.
“To je prouzrokovano i prirodnim kretanjem stanovništva, odnosno vrlo visokom smrtnošću koju je imala Bosna i Hercegovina u vrijeme pandemije kovida 19 i odlaskom, odnosno puno lakšim procesom dolaska do boravišnih viza u zemljama Zapadne Evrope”, ističe Osmić.
“Licemjerno je zamjerati mladim ljudima koji se odluče da život nastave u zemlji gdje za posao neće morati da daju mito ili da drže kišobran predsjedniku političke stranke”, kažu stručnjaci.
“Zahvaljujući dobro organizovanim učaurenim krugovima moći koji mladima ne dozvoljavaju da uđu u njihove krugove, ti mladi se odlučuju za odlazak, a proteklih godina imamo situaciju da se tu ne radi o odlivu mozgova nego i mišića, gdje odlaze i oni koji nemaju fakultetsko obrazovanje”, navodi Beharić.
Šta ću i kako ću sutra? Za porodicu su potrebne pare i vrijeme, lakše je nahraniti jedna, nego usta troje čeljadi… Briga za opstanak u zemlji lošeg sistema, nepotizma i korupcije rađa, izgleda, sve osim djece.
“Ja svojim govorim, imam samo jedno unuče, hajte vrijeme je, šta čekate da nas bude više. Oni kažu da za odgajanje jednog djeteta treba puno, a za više treba malo više”, navodi jedna Bijeljinka.
To malo više je problem broj jedan. Građani Bijeljine navode da planiraju da odu iz BiH, jer ovdje, kako kažu, za njih nema budućnosti.
“Stan 30 kvadrata za izdavanje je 350 KM, a zamislite jednu porodicu gdje čovjek radi, a treba ti taj stan i 200 računi, a tebi plata hiljadu i po KM, plus djeca što traže, malo je”, preračunava se jedan mladić dok djevojka nastavlja:
“Nešto najgore što mogu da čujem jeste da trudnice nemaju osnovna prava, uslove, ni u bolnici, kad ostanu trudne ostanu bez posla… Apsolutno ništa.”
Nije baš ništa. Tu je jednokratna pomoć od 500 KM za novorođenče u Srpskoj i hiljadu u Federaciji. Ako se kojim slučajem beba rodi na neki od bitnih datuma, bar u Srpskoj, tu je predsjednik ili neki njegov izaslanik koji nosi zlatni dukat. Možda da je više praznika, bilo bi više i zlatnika.
Jer, kojom brzinom nestajemo, svakog novog stanovnika trebalo bi da pozlatimo kilogramom zlata, smatraju demografi.
“Kratkoročne mjere nemaju velikog efekta”, jasan je Aleksandar Majić, demograf iz Banjaluke.
Nadležni gluvi i nijemi, bez ikakvog adekvatnog odgovora na demografski problem.
“Odlaze agenti promjena koji bi mogli BiH da pomaknu demokratski i demografski, ali i ekonomski”, kaže Beharić.
Mi za to vrijeme samo slušamo kako su škole prazne, kako u učionicama sjedi po jedan đak…
