Naučnici su u najnovijoj studiji otkrili da flaširana voda koja se prodaje u trgovinama može sadržavati 10 do 100 puta više komadića plastike nego što se ranije procjenjivalo.
Riječ je o nanočesticama koje su toliko male da se ne mogu vidjeti pod mikroskopom, piše CNN.
Uz širinu hiljaditog dijela prosječne ljudske dlake, nanoplastika je toliko malena da može migrirati kroz tkiva probavnog trakta ili pluća u krvotok, distribuirajući potencijalno štetne sintetičke hemikalije po tijelu te u ćelije, kažu stručnjaci.
Litar vode – ekvivalentna dvjema flašama s tom tekućinom standardne veličine – sadržavala je u prosjeku 240.000 plastičnih čestica iz sedam vrsta plastike, od kojih je 90 posto prepoznato kao nanoplastika, a ostatak je mikroplastika, piše u studiji.
Naziv mikroplastika odnosi se na polimerne fragmente čija veličina može biti manja od pet milimetara pa do jednog mikrometra. Sve manje je nanoplastika te se mora mjeriti milijarditim dijelovima metra.
– Ova studija, moram to reći, iznimna je i impresivna. Opseg rada bio je zaista velik i temeljito je obavljen… nazvala bih to revolucionarnim – rekla je Sherri Mason, direktorica održivosti na Univerzitetu Penn State Behrend u Erieju u Pennsylvaniji, a koja nije bila uključena u studiju.
– Novo otkriće potvrđuje dugogodišnji savjet stručnjaka da se pije voda iz slavine te iz staklenih ili nehrđajućih posuda kako bi se smanjila izloženost tim česticama – kazala je Mason.
Taj se savjet odnosi i na hranu i piće pakirane u plastiku, dodala je.
– Na gotovo isti način na koji neprestano odbacujemo ćelije kože, plastika neprestano odbacuje komadiće koji se odlome, primjera radi kada otvorite plastičnu posudu za salatu koju ste kupili u trgovini ili sir zamotan u plastiku – objašnjava Mason.
Mason je bila koautorica studije iz 2018. u kojoj je prvi put otkriveno postojanje mikro i nanoplastike u 93 posto uzoraka flaširane vode koju prodaje 11 robnih marki u devet zemalja.
U toj prošloj studiji otkrila je da svaka kontaminirana litra vode sadrži u prosjeku 10 plastičnih čestica širih od ljudske dlake, uz 300 manjih čestica.
Međutim, prije pet godina nije bilo načina da se analizira prisutnost tih manjih čestica.
– Nije da nismo znali za postojanje nanoplastike, već ih jednostavno nismo mogli analizirati – objasnila je Mason.
U novoj studiji, objavljenoj u ponedjeljak u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, istraživači sa Univerziteta Columbia predstavili su novu tehnologiju koja može vidjeti, prebrojiti i analizirati hemijsku strukturu nanočestica u flaširanoj vodi.
Umjesto 300 po litri, tim koji stoji iza najnovije studije otkrio je da je stvarni broj plastičnih komadića u tri popularne marke vode u Sjedinjenim Američkim Državama između 110.000 i 370.000, ako ne i veći.
Pomoću nove tehnologije zapravo su uspjeli vidjeti milione nanočestica u vodi, a one bi mogle biti “anorganske nanočestice, organske čestice i neke druge plastične čestice koje nisu među sedam glavnih vrsta plastike koje smo proučavali”, objasnio je koautor i hemičar za okolinu Beizhan Yan, vanredni profesor istraživanja u Zemaljskom opservatoriju Lamont-Doherty Univerziteta Columbia.
