Ime i prezime: Halid Muslimović.
Datum i mjesto rođenja: 21. januar 1961. god., Prijedor, BiH.
Šta prvo uradite kad se probudite: Zahvalim se Bogu za novi dan.
Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Sve isto, to sam ja.
Šta Vam je bio san u životu: Poslovi metalca u firmi, paralelno muzičar.
Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Gitara.
Najdraža pjesma: “Pjesma mojoj majci” i “Pjesma ocu”.
Šta gledate na televiziji: Skoro pa ne gledam TV, ali sport i poneki film.
Šta Vas nervira: Laži i prevare.
Najdraži grad: Prijedor.
Najbolji poklon koji ste dobili: Unučad.
Čega se plašite: Bolesti, ratova, požara i poplava.
S kim najradije pijete kafu: Ne pijem kafu, pijem cikoriju i ponekad nes.
Omiljena društvena mreža: Nijedna.
Najdraža boja: Bijela i zelena.
Ko Vam je uzor: Zar za duplu vodoliju treba uzor.
Najdraži pisac: Abdulah Sidran.
Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Mnogo toga, napravio bih više “golih otoka”.
Omiljeni muzičar ili bend: „Parni Valjak“.
Posljednja knjiga koju ste pročitali: “Da ne čuju zidovi”, Rezak Hukanović.
Tim za koji navijate: Željo, Partizan i Rudar Prijedor.
Omiljena narodna izreka: „Bože zdravlja, za ostalo ćemo lako“.
Koje pitanje najviše mrzite: Bezvezna pitanja, nekonkretna.
Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Plavi čuperak.
Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Sve zemlje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, Čečeniju i Tatarstan.
