Za Bosance i Hercegovce u dijaspori vrijedi drugačije pravilo kada je u pitanju demokratizacija i podrška domovini! Ne samo da moraju biti vješti smartphonima, kompjuterskoj tehnici i mailovima već su jednom morali posjetiti Opštinu Prijedor i u javnom servisu predati zahtjev za izdavanje ličnih dokumenata kako bi stekli osnovna građanska prava u svojoj kući.
Državljani bez Lične karte ne mogu participirati u lokalnim izborima i na taj način ubrzati ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju niti tim putem mogu iz vana donijeti obnovu ili se oduprijeti etnonacionalnim principima ma koliko god oni to željeli.
Kako je to moguće da dijaspora nemože pomoći?
Razlog tome je knjiženje i pohrana ličnih podataka u CIPS sistem, a svako ko ima Ličnu Kartu Bosne i Hercegovine ispunjava uslove da za svoje dvorište i avliju digne glas iz dijaspore ističe Denis Imširović, informatičar i slavista s fakulteta u Grazu.
Prijavu mogu samo obaviti do 23.7. do 23:59 na https://eizbori.izbori.ba/ uz prilog:
- Lične Karte, Pasoša ili vozačke dozvole
- Potvrde o boravku ili Račun struje ili Telefonski Račun ili neki drugi zvanični dokument ne stariji od 6 mjeseci iz države u kojoj boravi.
Pri prijavi mogu odabrati da li će glasati u konzularnom predstavništvu Bosne i Hercegovine ili putem pošte. Ukoliko iz jednog grada npr. Detroit, Des Moines ili Pertha ima preko 50 prijava već dolaze u razmatranje za otvaranje Konzulata Bosne i Hercegovine u tom gradu.
Mnogima obavljanje građanske dužnosti često predstavlja veliki birokratski izazov jer su građani nastanjeni u Americi, Kanadi, Australiji i svim zemljama Evropske Unije, a svako putovanje u domovinu je jedino moguće u vrijeme godišnjih odmora ukoliko to uslovi omogućavaju. Tako se mnogi odluče da ne podrže domovinu u izbornom procesu što se npr. u nekim drugim državama novčano naplaćuje (kažnjava).
Najveći Bosanski Pokret i udruženja su čak razgovarali da zakupe aero kompanije i njihove linije kako bi familijama i posebno mladim familijama u dijaspori olakšali let u domovinu kako bi prvenstveno djeca došla u dodir s bosanskim društvom i govornim područjem te konačno izvadili lične dokumente jer ih domovina zaista treba.
Imširović dalje ističe: „…da bi ulazak u Evropsku Uniju drastično povećao investicije i boravak u Prijedoru te istim investitorima bila stvorena sigurnost za ulog jer je Bosna atraktivna zbog 10% poreza na dobit, dok je u drugim zemljama od 25% pa na dalje, premda je bosanska hrana prvoklasna što je danas jako bitno. Poredivši nekadašnji odnos Malezije s dijasporom i strancima Bosna i Hercegovina se nalazi u Evropi i u puno boljem položaju nego Malezija prije takvog uspona, samo društvo treba napraviti iskorak i ne nasjedati na populističke stranputice koje stvaraju strah od pluralizma. Vidjeli smo da su pregovori o pristupanju već počeli i šta je taj korak značio za studente kako iz Evrope tako i za studente iz BiH. Kada može jedna Mađarska od koje smo mi još u jugoslavensko i monarhijsko doba bili za dva stoljeća napredniji biti članica – gdje smo onda mi danas?“
Denis I.
