Kao djeca želimo što prije odrasti. Kada odrastemo, želimo uspjeti. Kada uspijemo, želimo još više. A kada se umorimo od svega što smo godinama gradili, poželimo samo malo mira i vremena koje ćemo posvetiti sebi i onima koje volimo.
Tako prolaze godine. U poslu, obavezama, planovima i neprestanoj trci za nečim što tek treba doći.
Govorimo sebi da ćemo imati više vremena kada završimo ovo što radimo, kada zaradimo dovoljno, kada riješimo probleme ili kada dođu neki bolji dani. A rijetko zastanemo i zapitamo se koliko smo lijepih trenutaka propustili čekajući da život počne onako kako smo ga zamislili.
Možda je upravo ono što danas uzimamo zdravo za gotovo nekada bilo naša najveća želja. Porodični ručak, razgovor s prijateljem, dječiji osmijeh, šetnja bez žurbe ili običan dan u kojem su ljudi koje volimo dobro i zdravo.
Ne možemo zaustaviti vrijeme, ali možemo odlučiti da ne provedemo svaki trenutak jureći za sljedećim ciljem. Ambicije su važne, trud je potreban, a snovi nas pokreću. Ipak, ništa od toga nema punu vrijednost ako usput zaboravimo na ljude, bliskost i male radosti koje život čine vrijednim.
Zato ponekad usporite. Nazovite nekoga ko vam nedostaje. Zagrlite svoje najmilije. Odvojite vrijeme za sebe. Recite ono lijepo što već dugo držite u sebi.
Ne čekajte da jednog dana budete imali vremena za život. Život se događa upravo sada, u danima koje možda smatrate sasvim običnim.
I nemojte dozvoliti da vam godine prođu u pokušaju da stignete do sreće, a da ne primijetite sve ono zbog čega ste već mogli biti sretni.
Prijedor24.com
