Iako Bosna i Hercegovina ima razvijenu željezničku infrastrukturu, putnički saobraćaj i dalje je sveden na minimum, a BiH ostaje bez ključnih željezničkih veza unutar zemlje i prema regionu.
Trenutno pruga u Federaciji BiH vodi od Zenice preko Kaknja i Visokog do Sarajeva, a zatim prema Hadžićima, Konjicu, Jablanici, Mostaru i Čapljini te dalje prema Pločama u Hrvatskoj. U Republici Srpskoj željeznička mreža vezana je za dobojsko i banjalučko čvorište.
Međutim, već godinama Republika Srpska i FBiH nisu povezane redovnim putničkim željezničkim linijama. Zbog toga je saobraćaj sveden na simbolične relacije, bez ozbiljne povezanosti većih gradova i same države. Nedostatak unutrašnje povezanosti automatski znači i slabiju vezu s regionom.
Ministar transporta i komunikacija u Savjetu ministara BiH Edin Forto krajem prošle godine najavio je mogućnost ponovnog uspostavljanja direktne linije Sarajevo–Zagreb. Ova linija nije novost – postojala je ranije, ali je ukinuta 2016. godine zbog zastarjelih voznih garnitura i dugog trajanja putovanja.
Ranije se govorilo i o uvođenju linije Sarajevo–Banja Luka, uz poruke da je potrebna politička volja i međuentitetska saradnja. Ipak, konkretni rezultati do danas nisu ostvareni, pa se višegodišnje najave uglavnom svode na isto – spominje se volja, ali se napredak na terenu ne vidi.
Forto je u međuvremenu ponovo najavio obnavljanje linije prema Zagrebu, uz mogućnost da vozovi počnu saobraćati do kraja godine, barem vikendom. Jasno je i da bi ova linija, ukoliko bude realizovana, prolazila kroz Republiku Srpsku, što dodatno pokazuje da je unutrašnje povezivanje preduslov za međunarodne željezničke veze.
U tom kontekstu spominjani su i raniji razgovori te postojanje operativnog tijela Savjeta ministara BiH i Vlade Hrvatske koje radi na rješavanju administrativnih procedura na graničnim prelazima, s ciljem uspostavljanja funkcionalne linije Sarajevo–Banja Luka–Zagreb.
Dok zemlje regiona modernizuju željezničku infrastrukturu i šire međunarodne linije, Bosna i Hercegovina bi, uprkos povoljnom geografskom položaju i postojećoj mreži, mogla ostati po strani ukoliko uskoro ne dođe do konkretnih poteza. U suprotnom, željeznica će i dalje ostati simbol neiskorištenog potencijala – ne samo za povezivanje države i susjeda, već i kao propuštena turistička i ekonomska prilika.
