Bosna i Hercegovina danas prolazi kroz historijski ekonomski trenutak o kojem se iznenađujuće malo govori. Nikada od postojanja države nije toliko privatnog kapitala bilo akumulirano u bosanskim rukama kao danas.
ADVERTISING
Bosanskohercegovački privatni privredni giganti su od sticanja nezavisnosti do danas, što je za historiju kratak period, uspjeli akumulirati kapital od stotine miliona eura i zaposliti desetine hiljada ljudi, što je za svaku pohvalu. Privatno bogatstvo pojedinih vlasnika već ulazi u milijarderske okvire, što je ogroman uspjeh i dokaz znanja, rada i poslovne sposobnosti. Mnogi domaći privrednici danas predstavljaju jednu od rijetkih stvarnih ekonomskih snaga koje Bosna i Hercegovina ima.
Mnogi od njih imaju i veoma dobru individualnu komunikaciju s domaćim političarima i institucijama, te na taj način mogu pozitivno utjecati na unapređenje poslovnog ambijenta, investicija i ekonomskih reformi. Pojedini posjeduju i vlastite fondacije kroz koje podržavaju humanitarne, obrazovne ili društvene projekte. Međutim, veoma mali broj bosanskohercegovačkih privrednika strateški podržava organizacije, institute ili stručne platforme koje se ozbiljno bave međunarodnim odnosima, geopolitičkim pozicioniranjem Bosne i Hercegovine i dugoročnim interesima države u svijetu.
I upravo tu ostaje jedno ključno pitanje: Zašto taj kapital nema ozbiljan strateški politički utjecaj ni u Evropi ni u Americi, dok to imaju slične kompanije u drugim državama?
Njemački primjer: Kapital kao alat dugoročne moći
Njemačka historija pokazuje koliko privatni biznis i strateški utjecaj mogu biti povezani. Nakon Drugog svjetskog rata njemački privrednici su kroz ekonomske mreže, institute, međunarodnu saradnju i poduzetničke fondacije razvili tzv. “meku moć”, koja je dugoročno imala veliki politički i društveni utjecaj.
Njemačke poduzetničke porodice rano su shvatile da trajni utjecaj ne nastaje samo kroz novac, nego kroz institucije. Tako su nastale velike fondacije poput Robert Bosch Stiftung ili Bertelsmann Stiftung koje finansiraju obrazovanje, istraživanja, međunarodne projekte i društvene mreže utjecaja. Istovremeno, takve strukture služe i za zaštitu porodičnog kapitala i dugoročnu stabilnost kompanija. Drugi i često veoma učinkovit način djelovanja jeste saradnja sa već postojećim nevladinim organizacijama čiji stručnjaci i lideri dobro poznaju domaća i međunarodna politička kretanja.
Posebno zanimljiv primjer je Schwarz Group sa brendovima Lidl i Kaufland. Vlasnik Dieter Schwarz prebacio je dio bogatstva u fondacijske strukture kroz koje se danas ulažu milijarde u obrazovanje, nauku i tehnologiju. Time se ne jača samo društveni utjecaj nego i dugoročna stabilnost kompanije i porodice. Velike njemačke poduzetničke porodice pritom rijetko razmišljaju samo u okvirima godišnjeg profita ili jedne generacije. Mnoge planiraju dugoročno — kako očuvati kompaniju, kapital i utjecaj i za djecu, unuke i buduće generacije. Upravo zato fondacije u Njemačkoj imaju tako važnu stratešku ulogu.
Upravo tu leži snaga njemačkog modela: kapital se institucionalno organizira i kroz mreže, fondacije, univerzitete i projekte stvara dugoročan politički, društveni i kulturni utjecaj.
Bosna i Hercegovina: Kapital bez strateške arhitekture
Bosanskohercegovački poduzetnici uspješno investiraju u proizvodnju, trgovinu, nekretnine, potrošnju i regionalnu ekspanziju. Ali gotovo da ne ulažu u međunarodne think tankove, medijske mreže, akademske programe, strateške komunikacijske platforme ili dugoročne institucionalne strukture.
Ne postoji međunarodno relevantna bosanskohercegovačka poduzetnička fondacija, ne postoji koordinirana strategija dijaspore niti ozbiljno profesionalno zastupanje interesa u Washingtonu, Briselu ili Berlinu. Čak i bh. dijaspora – brojčano jedna od najvećih u Evropi u odnosu na broj stanovnika – ostaje politički i ekonomski uglavnom nekoordinirana.
Rezultat je paradoksalan. Bosna i Hercegovina danas posjeduje više privatnog kapitala nego ikada prije, ali istovremeno nema gotovo nikakav utjecaj na međunarodne narative o samoj sebi. Druge države oblikuju sliku Bosne, geopolitičke rasprave, investicijske odluke i diplomatske prioritete. Dok turske, kineske ili njemačke mreže rade strateški i dugoročno, bosanska ekonomska elita uglavnom djeluje defanzivno i kratkoročno.
Nije dovoljno samo individualno komunicirati sa lokalnom politikom. Za dugoročno očuvanje bosanskohercegovačke privrede i porodičnih biznisa potreban je utjecaj i u centrima moći poput Washingtona i Brisela. Upravo tamo se često donose odluke koje dugoročno utiču na političku stabilnost, investicioni ambijent i međunarodni položaj Bosne i Hercegovine.
ADVERTISING
Ako država bude politički oslabljena ili ugrožena, a vidljivo je da različita lobiranja iz regiona već godinama pokušavaju oblikovati međunarodnu percepciju Bosne i Hercegovine, posljedice neće snositi samo politika nego i domaća ekonomija. U takvom scenariju dugoročno su ugroženi i oni privrednici koji su danas uspješni. Jer nema jakih privrednika bez jake države.
Zato bi upravo domaći privrednici trebali snažnije podržavati postojeće fondacije, institute, stručne organizacije i nevladin sektor koji se ozbiljno bavi međunarodnim odnosima, strateškom komunikacijom i pozicioniranjem Bosne i Hercegovine u svijetu. Dugoročno će vjerovatno biti potrebno i mnogo ozbiljnije investiranje u profesionalno lobiranje kod međunarodnih centrima moći uz pomoć stručnjaka koji razumiju geopolitiku, međunarodne odnose i globalne medijske tokove.
Šta bi bosanski poduzetnici mogli naučiti od Njemačke
Bosanski poduzetnici su u posljednjih dvadeset godina dokazali da mogu graditi kompanije, izvoziti i biti međunarodno konkurentni. Ono što još uvijek nedostaje jeste strateška organizacija utjecaja.
Bosna i Hercegovina pritom ne mora kopirati velike sile. Upravo manje države često koriste drugačije instrumente: ekonomske mreže, poduzetničke fondacije, medijske platforme, univerzitetske saradnje, istraživačke institute i stratešku komunikaciju.
Dugoročno bi snažnija saradnja bosanskih poduzetnika mogla pomoći u stvaranju trajnih institucija koje bi funkcionisale nezavisno od stranaka i kratkoročnih političkih kriza. Jedna međunarodno orijentirana bosanska poduzetnička fondacija mogla bi, primjerice, finansirati istraživačke mreže, podržavati medijske projekte ili graditi međunarodne kontakte.
Posebno važnu ulogu mogla bi imati upravo bosanskohercegovačka dijaspora. Milioni ljudi bosanskog porijekla danas žive u Njemačkoj, Austriji, Skandinaviji, SAD-u ili Kanadi. Ta dijaspora posjeduje ogroman ekonomski i akademski potencijal, ali ostaje slabo koordinirana i institucionalno nepovezana.
Ipak, postoje modeli kako bi bosanski poduzetnici u inostranstvu mogli zajedno graditi strukture utjecaja. Jedna mogućnost bile bi transnacionalne poduzetničke fondacije sa sjedištem u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj. Takve fondacije mogle bi finansirati projekte u Bosni i Hercegovini i istovremeno graditi međunarodne mreže utjecaja.
Tako bi se moglo povezati više ciljeva odjednom: objedinjavanje kapitala, međunarodno umrežavanje, podrška bosanskim elitama, obrazovnim programima, medijskim projektima, ekonomskim analizama ili strateškom radu dijaspore. Kapital tada više ne bi djelovao izolirano i individualno, nego institucionalno organizirano.
Posebno bi važna bila profesionalizacija. Mnoge dijasporske mreže danas funkcionišu neformalno i emocionalno. Trajni utjecaj nastaje tek kada su strukture profesionalno organizirane uz dugoročno finansiranje, međunarodne kontakte i strateški kontinuitet.
Dodatni problem jeste činjenica da bosanski poduzetnici u inostranstvu i poduzetnici u Bosni često djeluju jedni pored drugih, a ne zajedno. Upravo u toj povezanosti mogao bi ležati ogroman potencijal. Kapital dijaspore, međunarodni kontakti i iskustva zapadnih demokratija mogli bi se spojiti s lokalnim poznavanjem tržišta i operativnim strukturama u Bosni.
Druge manje države već decenijama pokazuju koliko organizirane dijasporske mreže mogu stvarati politički, ekonomski i kulturni utjecaj. Države poput Irske ili Armenije svoju dijasporu ne koriste samo emocionalno ili kulturno, nego strateški.
Velike kompanije u Njemačkoj, Americi ili Japanu odavno razumiju da ekonomska snaga sama po sebi nije dovoljna. Zato investiraju u mreže, fondacije, institute, međunarodnu komunikaciju i profesionalno lobiranje. Dugoročno položaj jedne države, ali i sigurnost domaće ekonomije ne zavise samo od tržišta, nego i od političkog utjecaja, međunarodnih savezništava i strateške organizacije kapitala.
Možda se Bosna i Hercegovina danas upravo nalazi na toj historijskoj prekretnici.
