Član Tekvondo kluba „Ljubija“ Prijedor, Danilo Vukotić prvog oktobra predstavlja Bosnu na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Južnoj Koreji. Ovaj mladi Prijedorčanin priča da će već 20. septembra biti u zemlјi koja je domaćin prvenstva.
„Provešću deset dana u kampu blizu Seula gdje ću trenirati i prilagođavati se, a prvog oktobra održaće se Svjetsko prvenstvo. Prije dvije godine bilo mi je bitno samo da se pojavim na Svjetskom prvenstvu, a sad mi je već cilј da uzmem medalјu“, kaže on. Budući da vrijedno trenira nanizao je uspjehe u dosadašnjim takmičenjima.
„Išao sam i na Svjetsko prvenstvo 2020. i na Evropsko, osvajao sam razne medalјe po međunarodnim G turnirima koji se održavaju u Evropi, Austriji, Srbiji, Bugarskoj. Tekvondo sam počeo trenirati zbog najbolјeg druga, a nakon toga on je brzo prestao dok ja nisam i zato sam ovdje gdje jesam. Prosto volim trenirati, volim se baviti aktivnostima među kojima je i tekvondo“, priča Danilo. Dodaje da ima još planova koje želi ostvariti. „Moj cilј je da odem na Olimpijadu i naravno da uzmem medalјu, tako da planiram tu da idem do kraja i sagradim pravu sportsku karijeru“, navodi on.
U Tekvondo klubu „Ljubija“ trenira osam godina, Danilo sa trenerom Vesom Arežina
Zahvalan je treneru Vesi Arežina koji ga je naučio vještinama ovog sporta. Priča da je za rezultat bitan kontinuitet u radu. „Čak i kad mi se ne trenira ja moram trenirati i tako se i postaje najbolјi. Neću da treniram samo kada imam motivaciju“, otkriva Danilo. Navodi da mu je porodica najveća podrška, međutim ističe da je jedan njen član njegov najveći oslonac. „Meni su najveća podrška moji roditelјi, a posebno moja mama koja stalno putuje sa mnom i ide na razne turnire. Veliko joj hvala za sve što radi za mene“, kaže on. Danilo je uspješan i u školovanju jer u Gimnaziji „Sveti Sava“ ima sve petice. Nјegovim sportskim stopama krenula je mlađa sestra Sofija. „Prvo sam trenirala balet, ali onda sam odlučila da treniram tekvondo zato što sam išla na bratove treninge i svidjelo mi se što sam vidjela. Prošle godine sam bila na Balkanskom prvenstvu i osvojila sam treće mjesto, na Evropskom za mlađe kadete peto mjesto. Ove godine bila sam na državnom takmičenju “, priča Sofija. Zajedno sa Danilom ovaj mjesec biće na lјetnjem tekvondo kampu u Sokobanji gdje će svoje borilačke vještine usavršavati. Ističe da je Danilo zaslužio da ostavri svoje planove. „Mnogo sam ponosna na njega, sad će u Južnu Koreju i nadam se da će postići dobar rezultat zato što jako naporno trenira svaki dan, čak je i nekoliko nas iz Kluba trenirao tokom lјeta“, kaže Sofija.
Danilova majka Vesna Vukotić ističe da ga ne želi opterećivati nikakvim očekivanjim, jer je uspjeh sve što je do sada odradio. Navodi da je bilo potrebno puno fizičke snage da bi ustrajali u dosadašnjim takmičenjima. „Danilo i ja smo znali po dva, tri mjeseca da nijedan vikend ne provedemo u Prijedoru, zbog takmičenja i priprema i stalno smo na točkovima, ali njegova želјa, upornosti i rad, zaslužili su podršku i bukvalno da dam sve od sebe. Ako on želi toliko da radi mogu i ja da mu pomognem da dođe tamo gdje želi da bude i da osvaja sve što je osvojio. On je jedan ‘mali veliki čovjek’ od kojeg ja mnogo učim. Ta njegova smirenost, njegova želјa i upornost su nešto što mnogi odrasli lјudi nemaju u sebi“, priča Vesna.
Danilu je porodica najveća podrška
Dodaje da je Danilo veoma organizovan u vezi sa obavezama. „Kod njega nema gubitka vremena, kad se uči on uči, dva sata-dva sata, i to je to, da se nači sve što treba, stigne i sa društvom da izađe, stigne i da gleda tik tok i da provede vrijeme na mobilnom telefonu, ali kod njega je sve poslagano. Dođemo u subotu uveče kasno sa turnira, a u nedjelјu ujutru on je otišao na stadion da trči, s turnira na turnir, pripreme, ne odustaje, ima želјu, i vidi se kod njega veliki napredak posebno u poslјednje tri godine koliko intenzivno radi“, priča Vesna. Na sina Danila ponosan je i otac Andrija Vukotić. Priča da su u njegovoj porodici do sada radije birali fudbal, ali Danilo se ipak odlučio za borilački sport. „Moja porodica je fudbalska. Fudbal smo trenirali i moj brat i ja, bratov sin je reprezentativac Crne Gore, tako da mi jesmo sportska porodica. Nisam razmišlјao da li će se Danilo baviti tekvondoom, jednom borilačkom vještinom, više sam mislio da će biti nastrojen prema sportovima sa loptom, ali dobro to je njegov izbor, mi smo tu da to poštujemo, kao što vidite ostvario je dobre rezultate i nadam se da će tako biti i u budućnosti“, priča Andrija. Dodaje da je tekvondo skup sport, ali da je značajno što Grad Prijedor pomaže odlazak sportista na takmičenja.
„Svaki Danilov odlazak na Međunarodni turnir i u zemlјe Evropske unije, ili bivše Jugoslavije je dosta skup. Kotizacija za jedno takmičenje je 300 KM, odlazak u hotel, putovanja sve to košta itekako.
Kozarski
