7.8 C
Prijedor
Petak, 3 Februara, 2023
Početna Biznis Tužbe i krivične prijave zbog prodane tvornice eksploziva u srednjoj Bosni

Tužbe i krivične prijave zbog prodane tvornice eksploziva u srednjoj Bosni

Tužilaštvo u srednjoj Bosni istražuje dešavanja u tvornici eksploziva Vitezit u Vitezu, koja je prodana u decembru prošle godine.

Ova pravosudna institucija formirala je pet predmeta nakon krivičnih prijava o nepravilnostima u stečajnom postupku, kao i “rasparčavanju” imovine Vitezita.

“Poduzimamo zakonom predviđene mjere i radnje u cilju provjera navoda iz prijava”, saopćeno je iz Tužilaštva za RSE, ne precizirajući na koga se prijave odnose.

Nekadašnji gigant namjenske industrije bio je u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, a u stečaju je od novembra 2019. godine.

Najveći broj krivičnih prijava protiv aktera stečajnog postupka podnio je Mario Lujić, jedan od povjerilaca Vitezita, koji tvrdi da je taj proces proveden nezakonito.

“Mnogo je tu nepravilnosti i nezakonitosti. Postavlja se pitanje gdje su uplaćeni grantovi Vlade Federacije BiH, navode se već naplaćena potraživanja, a sporna su i nepriznavanja pravosnažnih sudskih presuda”, kaže on za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Tvornicu Vitezit kupila je krajem decembra prošle godine kompanija WDG promet iz Zagreba, nakon sedam bezuspješnih pokušaja javne prodaje.

Radi se o firmi porodice Zvonka Zubaka, hrvatskog trgovca oružjem.

 

Najperspektivniji Vitezitov dio prodan je po cijeni od 10,8 miliona maraka (oko 5,5 miliona eura), tri puta nižoj nego na početku stečajnog postupka. Riječ je o, među ostalim, pogonima namijenjenim za proizvodnju nitroglicerina i plastičnog eksploziva.

Prema Zakonu o stranim ulaganjima inozemni kupac ne može biti vlasnik više od 49 posto firme koja se bavi proizvodnjom i prodajom oružja, municije i eksploziva za vojnu upotrebu. Za veći udio vlasništva, u ovom slučaju suglasnost mora dati Vlada Federacije BiH.

Kupac je, također, obavezan nastaviti poslovanje u oblasti namjenske industrije.

Nermin Džindić, ministar energije, rudarstva i industrije Federacije BiH, nije bio dostupan RSE za razgovor o okolnostima prodaje tvornice.

Do ratnih devedesetih godina prošlog stoljeća Vitezit je bio jedan od najvećih tvornica za proizvodnju raketnog goriva i eksploziva u Evropi. Firma je za rad imala američku i francusku licencu.

U civilnom pogonu proizvodio se privredni eksploziv, a tvornica je zapošljavala i do tri hiljade radnika.

Od rata djeluje pod nazivom Vitezit, a od 2003. bavi se isključivo proizvodnjom privrednog eksploziva.

U protekle dvije decenije broj radnika se smanjuje, a od pokretanja stečaja većina ostaje bez posla.

Ko je kupac?

Kao kupac se u protekle dvije godine najčešće u javnosti spominjao Zvonko Zubak, trgovac vojnom opremom iz Hrvatske.

On se na javnim nadmetanjima pojavljivao kao vlasnik firme “Winsley Defence Group”, koja je osnovana 2018. godine u Odžaku, na sjeveru BiH.

Iako je na tenderima nekoliko puta izabran kao najbolji ponuđač, Zubak nije uplaćivao kupoprodajni iznos, a to je pravdao problemima pri transferu novca.

Prodaja je nakon toga ponavljana, a sredinom decembra je objavljen međunarodni tender. Na njemu je pobijedila firma WDG promet iz Zagreba, čiji je osnivač zvanično njegov sin, Matias Zubak.

Prema podacima iz registra hrvatskih kompanija, WDG promet osnovan je početkom augusta ove godine.

Na njenoj web stranici je, pak, istaknuto da firma ima 30-godišnju tradiciju u održavanju, rekonstrukciji i razvoju vojne opreme širom svijeta.

Zubak tvrdi da će u pokretanje proizvodnje u Vitezitu uložiti više od stotinu miliona eura.

“Kada to sve zaživi tu bi radilo između 600 i 800 ljudi”, kaže za RSE.

On ističe da za Vitezit nije bilo drugih zainteresiranih investitora, koji “ne žele ulagati milione u nesigurnoj zemlji, u kojoj nema stabilne vlade”.

“Puštao sam da to neko drugi kupi, ali očito da niko nije htio. Dobijao sam signale da će kupci biti iz Kuvajta, Saudijske Arabije, Turske. No, oni bi kupili kad bi mogli u istom danu vratiti uloženi novac”, ističe on.

Tužbe ‘prevarenih’ investitora

Zubak nije jedini čije se ime spominje u priči o kupovini namjenske industrije u srednjoj Bosni.

Dva mjeseca prije objavljivanja rezultata međunarodnog tendera, prodaja Vitezita bila je dogovorena direktnom pogodbom sa firmom Innovat, sa sjedištem u Sarajevu.

Odlukom od 14. oktobra, koju je RSE imao na uvid, Odbor povjerilaca u Vitezitu je dao suglasnost stečajnoj upraviteljici da zaključi predugovor sa ovom firmom, koja je ponudila 10,8 miliona maraka.

No, 28. oktobra ponudu je stavio van snage i dao suglasnost za raspisivanje međunarodnog tendera.

Kompanija Innovat tužila je zbog toga Vitezit i prvo ročište se očekuje 10. januara pred Općinskim sudom u Travniku.

Adis Ribić, advokat koji zastupa Innovat, kaže za RSE da je ponuda za kupovinu bila prihvaćena, a potom opozvana bez ikakvog obrazloženja.

“I onda se pojavljuje međunarodni tender na kojem je Vitezit prodan za istu cijenu. Moji klijenti smatraju da su prevareni i iskorišteni kako bi se pokazalo da ima još ozbiljnih kupaca i kako bi se na taj način ubrzala prodaja određenom kupcu”, kaže Ribić za RSE.

Šta kažu akteri stečajnog postupka?

Adil Lozo, predsjednik Odbora povjerilaca u Vitezitu tvrdi da je zagrebačka firma ozbiljan kupac i ističe da je stečajni postupak bio opterećen brojnim opstrukcijama.

Na pitanje kakve informacije ima o firmi koja je kupila Vitezit, Lozo je rekao da ne želi licitirati.

“Ne znam ni kad je firma osnovana, ni ko je osnivač, ni kakav je kapital. Mogla se osnovati i prije tri dana, ali ako ima kapital to ništa to ne znači. Specifično je sve, jer je vrlo teško pronaći kupca, s obzirom na to da se ova industrija ne može koristiti za druge namjene”, tvrdi Lozo.

Stečajna upraviteljica Bahrija Huseinbegović kaže za RSE da je kupac iz Zagreba ispoštovao sve obaveze i da slijedi njegovo uvođenje u posjed.

“To znači da kupac preuzima imovinu. Ispoštovao je sve i uplatio i prije roka”, navela je Huseinbegović za RSE, ne želeći detaljnije govoriti o kupcu i njegovom poslovanju.

Negativno mišljenje revizora

Do stečaja Vitezita krajem 2019. godine došlo je nakon što je proizvodnja mjesecima bila obustavljena.

Radnici su nekoliko puta blokirali ulaz u tvornicu i na protestima tražili uvezivanje radnog staža i neisplaćene plaće.

Protesti radnika Vitezita ispred zgrade Vlade Federacije BiH u Sarajevu 2011. godine

Protesti radnika Vitezita ispred zgrade Vlade Federacije BiH u Sarajevu 2011. godine

Početna cijena iznosila je više od 37 miliona maraka (18,5 miliona eura), no, “srezana” je nakon niza neuspjelih javnih nadmetanja.

Stečajni postupak bio je i pod lupom Ureda za reviziju institucija Federacije BiH, koji je Vitezitu dao negativno mišljenje za poslovanje 2020. godine. Mišljenje se odnosi na usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima.

Revizori su, među ostalim, naveli da nije urađen kompletan popis imovine, te da ne mogu potvrditi da je u stečajnu masu ušla cjelokupna imovina.

Predsjednik Odbora povjerilaca Adil Lozo tvrdi da revizori nisu imali nadležnost za kontrolu Vitezita i ocjenjuje da je cilj bio “ometanje stečajnog postupka”.

“Nisu bili nadležni i nisu bili federalni nego politički revizori. Ne može revizor da upada, jer to nije u vlasništvu države”, kaže Lozo.

Glavni federalni revizor Dževad Nekić, pak, podsjeća da je revizorski izvještaj usvojio Parlament Federacije BiH, dok je nadležna parlamentarna komisija saslušala aktere stečajnog postupka.

“Očito da mnogi stečajni postupak pokušavaju iskoristiti kao dugoročni izvor vlastite koristi i sakriti ga od institucija sistema. Tri godine, otkako je pokrenut stečaj, Vlada je uplaćivala sredstva s ciljem da se pokrene proizvodnja, a vidimo kakva je situacija”, kaže Nekić.

Preživio rat, ali ne i poslijeratni period

Pogoni Vitezita ostali su, uglavnom, neoštećeni tokom ratnih devedesetih. No, krajem 2009. i početkom 2010. tvornica je ostala bez vrijednih postrojenja iz vojnog pogona.

Povjerilac Lujić tvrdi da su ta postrojenja prebačena u Srbiju o čemu je, kako kaže, dao iskaz Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Slučaj je iz državnog Tužilaštva prebačen kantonalnom.

Nakon rata, rukovodeće pozicije u Vitezitu bile su u rukama kadrova Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i Stranke demokratske akcije (SDA).

Vojni ekspert Berko Zečević naglašava da je tvornicu uništila politika koja je dopustila pljačku imovine i sirovina.

“Dok je bila državno vlasništvo, politika ju je sprječavala da radi. Nije normalno da se uništi fabrika koja vrijedi sto miliona dolara i da niko ne odgovara”, kaže Zečević za RSE.

O svemu se, kaže, šutjelo, a niko od odgovornih do danas nije procesuiran.

Zečević ističe da je Vitezit i danas potreban evropskom tržištu te da ima šansu, ako se otrgne od politike.

Možda vas zanima: Proizvodnja oružja u BiH rasteNjegovo oživljavanje osobito je značajno, imajući u vidu situaciju u svijetu zbog ruske invazije na Ukrajinu.

“Narednih godina Evropi će trebati tvornica za proizvodnju goriva. Sve zemlje Evrope imat će potrebu, jer su resursi Evropske unije na minimumu”, ističe on.

Tvornica raketnog baruta i eksploziva u Vitezu otvorena je 1950. godine. Do raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) nosila je naziv “Slobodan Princip Seljo, po učesniku Narodnooslobodilačke borbe.

Stečaj je pokrenut krajem 2019. godine uz obrazloženje Vlade Federacije BiH da su rezultati izostali, iako je u tvonicu u posljednjih desetak godina iz budžeta tog bh. entiteta izdvojeno više od 16 miliona maraka (osam miliona eura).

Suradnja na tekstu: Enis Zebić