Početna BiH Trinaestogodišnja učenica nakon što su je maltretirali drugovi završila na psihijatriji

Trinaestogodišnja učenica nakon što su je maltretirali drugovi završila na psihijatriji

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Više od 33 posto školaraca u Federaciji BiH priznalo je da je doživjelo neku vrstu nasilja, verbalno, fizičko ili cyber, pokazalo je istraživanje Udruženja za razvoj društva KAP iz Sarajeva.

Ovo udruženje od februara pruža besplatnu pravnu pomoć djeci i mladima, žrtvama nasilja i svakoga dana, priznaju, doživljavaju nove šokove i razočarenja.

Od 7.014. ispitanih njih 2.359 kazalo je da su bili ili su još žrtve nasilnika, no upozoravajući su podaci da ih se tek 76 javilo policiji, a 752 nije zatražilo ničiju pomoć. Najviše njih, 1.043, tražilo je pomoć roditelja, a 488 učenika pomoć nastavnika ili škole.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Brutalne i teške ispovijesti

– Shvatili smo gdje je problem i kroz besplatnu pravnu pomoć pokušavamo odgovoriti na potrebe djece i roditelja putem ovlaštenog pravnog zastupnika, a uz pomoć Ambasade Australije. Nažalost, za samo dva mjeseca rada shvatili smo o kakvom i kolikom problemu se radi. Telefoni su nam usijani, zovu roditelji iz cijele BiH. Strašne su to, teške, ponekad i brutalno teške ispovijesti. No, zabrinjava da nam roditelji uglavnom kažu isto, da kada prijave nasilje, nailaze na zid nerazumijevanja – kaže Merima Spahić iz Udruženja Kap, koje se više godina bavi projektima prevencije nasilja u školama.

Spahić: Besplatna pravna pomoć

Spahić: Besplatna pravna pomoć  - Avaz, Dnevni avaz, avaz.ba

 

Djeca prolaze kroz izuzetno traumatična iskustva u školi.

– Imali smo slučaj jedne majke iz Sarajeva koja je tražila pomoć jer njen sin, koji povremeno ima epileptične napade, trpi teški oblik fizičkog nasilja od dječaka koji trenira tekvondo. Također, iz Mostara imamo molbu porodice da im se pravno pomogne u zaštiti života i zdravlja sina srednjoškolca, koji je prijavio seksualni napad u školi od vršnjaka – navodi Spahić samo neke slučajeve s kojima se KAP svakodnevno susreće.

Udruženju se nedavno obratio i D. Š. iz Sarajeva. Otac je 13-godišnje djevojčice koja tvrdi da skoro četiri godine trpi nasilje u jednoj osnovnoj školi na Ilidži.

– Više godina traje naša pravna borba za pravo na život i zdravlje našeg djeteta, koje u školi na razne načine maltretira uvijek jedan te isti dječak te i manja grupa učenika. Znate i sami da biste za svoje dijete uradili sve. I ja sam se obraćao svima kojima sam mogao, školi, bivšem ministru i sadašnjoj ministrici obrazovanja, policiji… Svi reagiraju protokolarno, neki kažu, eto održavaju se radionice o nasilju, drugi obećaju da će porazgovarati s nasilnikom i roditeljima. Tako se slučaj zatvori. A moje dijete i dalje trpi nasilje. Ne postoje adekvatne sankcije, nema zainteresiranih da rješavaju ove problem – kaže otac.

Nasilje nad njegovom 13-godišnjom kćerkom nije prestajalo, a okončano je tako što je posljednja dva mjeseca djevojčica na terapiji na Dječijoj psihijatriji u Sarajevu.

Faksimili doktorskog nalaza djevojčice koja je na liječenju

Faksimili doktorskog nalaza djevojčice koja je na liječenju  - Avaz, Dnevni avaz, avaz.ba

 

Ogorčen na sistem

– Ogorčen sam na cijeli sistem, koji jednostavno ne pruža nikakvu zaštitu djeci koja su žrtve nasilja. Jedino razumijevanje smo dobili od socijalne radnice na pedijatriji – rekao je otac djevojčice za “Avaz”.

Dječak, koji je zlostavljao njegovu kćerku je premješten u drugu školu.

– To nije rješenje. Mislim da je problem samo preseljen u drugu školu – kaže otac.

Otkako je njegova djevojčica završila na psihijatrijskim tretmanima, a nasilnik u drugoj školi, djevojčica više nema problema. No, nije to kraj.

– Problem sada prave neki nastavnici, koji na taj način vrše odmazdu, jer smo se moja kćerka i mi, roditelji, žalili na nasilje u toj školi. Čine sve da problem zataškaju. Neki nastavnici misle da je bolje šutjeti o problemu, ne “kaljati” ugled škole. Moja kćerka je uvijek bila odlična i uzorna učenica. Međutim, sada ne može da dobije veću ocjenu od dvojke iz jednog konkretnog predmeta. Tražit ćemo komisiju i nepristrasnu ocjenu – kaže otac.

Priznaje da je umoran od svega, od nasilja nad djetetom do problema s kojim se suočavaju roditelji kada odluče prijaviti nasilje u školi.

Poseban problem, reći će mnogi roditelji djece nad kojima je izvršeno nasilje, je upravo i nesposobnost nastavnika, direktora, pedagoga da se suoče s problemom. Poznat je slučaj, također, jedne sarajevske škole, gdje vršnjačko nasilje nije nikakva novost, no rukovodioci škole ga pokušavaju prikriti na sve načine negirajući, ponekad čak i skrivajući podatke.

– Poznat je slučaj od prošle godine kada je majka jednog djeteta prijavila da je njen sin pretučen ispred jedne osnovne škole u Sarajevu, te da je dječak krvav utrčao u školu tražeći pomoć, a direktorica je vrištala: “Nemoj mi isprljati vrata krvlju”. Niko u toj školi nije zvao ni Hitnu pomoć dječaku – podsjetila nas je Spahić.

Ona ističe da je jedini pravi odgovor na nasilje prevencija. I to od malih nogu, dakle od vrtića.

– Porodice i škola su mjesta gdje se djeca trebaju i moraju osjećati sigurno i zaštićeno. Škole ne smiju postati kaznionice – kaže Spahić.

 U školu s pištoljem i nožem

Dodaje da se ne smije generalizirati te da postoje i škole koje imaju nultu stopu tolerancije za nasilje.

– Oni takve slučajeve rješavaju prije nego što bude kasno. Nažalost, postoje i škole koje su primorane uvesti detektore za metal, jer djeca na nastavu dolaze s pištoljima, noževima, drogom. Sve mi to znamo, o tome se odavno javno govori u kafićima, u frizerajima, u medijima, ali javnog adekvatnog odgovora nadležnih nema – kaže Spahić.

Time problem postaje još veći. Nažalost, bez sankcija, konkretnih mjera, bez otvorenih razgovora naša djeca, umjesto na igralištima, završavaju na psihijatrijskim odjelima. U tome ima svačije krivice.

Dan ružičastih majica

Na nivou države u svim školama usvojen je Protokol o postupanju u slučaju nasilja nad djecom, iako se on u mnogim školama ne poštuje.

– Važno je da se unutar formalnog obrazovanja govori o vršnjačkom nasilju, da roditelji ostvare odnos pun povjerenja sa svojom djecom kako bi upravo od roditelja tražili zaštitu na vrijeme, odmah kada se pojavi bilo koji oblik nasilja. Trebalo bi razmotriti uvođenje nekog predmeta i časa na kojem bi se redovno govorilo o nenasilnoj komunikaciji. Neka djeca nisu naučila da komuniciraju nenasilno i trebaju pomoć društva i stručnjaka. Ako je dijete takvu komunikaciju naučilo u porodici, škola može prepoznati dijete koje je sklono nasilju ili koje je zanemareno u porodici. Međutim, problem je što veliki broj škola ne posvećuje djeci pažnju pojedinačno na ovaj način. Također, pitanje je educiranosti nastavnog kadra o ovoj temi – smatraju u Udruženju „Kap“.

Oni ističu da mladi koji trpe nasilje u školi, kao i njihovi roditelji, mogu potražiti pravnu zaštitu na e-mail: info@udruzenje-kap.com ili putem forme na internet-stranici www.danruzicastihmajica.ba

Avaz

ASHA prodaja vozila