Početna Kultura Tabu teme, filozofija i poezija: Deset knjiga koje vam preporučuje Darko Cvijetić

Tabu teme, filozofija i poezija: Deset knjiga koje vam preporučuje Darko Cvijetić

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sve što se prethodnih dana presijavalo na proljetnom suncu, od jučer kvasi kiša, pa se čini da je sada idealan momenat da u beskraju interneta potražite naslove koji će vas, kao dobar prijatelj, povući za ruku u svjetove bez teških tema. A kako ne biste trošili previše vremena u “lovu” na kvalitetne naslove, donosimo nekoliko preporuka pisca Darka Cvijetića.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Nakon kratkog zvona s druge strane žice se čuje raspoložen pozdrav: “Kući sam, imam vremena za razgovor!”, govori prijedorski umjetnik i pisac Darko Cvijetić: “Šta radim ovih dana? Nije me sve ovo zateklo, niti je donijelo neke velike promjene. Ovo je, u neku ruku, prirodno stanje pisaca, kojima treba ta neka samoća kako bi stvarali i pisali. Tako da to meni i nije nešto naročito strano, to izoliranje od ljudi i bavljenje samim sobom. Dobro je, može se!”.

U Prijedoru je danas trebao početi Festival pozorišta “Zlatna vila”, ali je to odgođeno zbog novonastale situacije. Niko nije oduševljen tom činjenicom, govori nam, ali su svi svjesni da će se stvari kad-tad početi vraćati u normalu. Trebat će vremena, to je sigurno. Cvijetić je siguran da niko ne može znati kako će teatar izgledati na jesen ili, drugim riječima, u skorijoj budućnosti, kad sve ovo prođe.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Online pozorišta su produkt ovog trenutka, ona na ovaj način održavaju svoj krvotok živim, što je vrlo važno. Drže glavu iznad vode, opstaju! Dakako, nije to pravi teatar, naravno da je potrebno da se eventualno vrati normalnom načinu funkcionisanja. Ali, u ovakvim situacijama se vidi da teatar itekako postoji i dobro funkcioniše”, govori.

Njemačka je prije nešto više od mjesec, kada je kriza još hvatala zamah, donirala 50 miliona eura za podsticaj kulture i umjetnika. Njemačka kancelarka Angela Merkel će to kasnije okupljenim novinarima opisati kao nužnost: “Svi smo svjesni koliko je stvaralački sektor važan, pogotovo u ovakvim momentima”, reći će ona. U idealnim okolnostima, ovakvo nešto bi uradila i Bosna i Hercegovina, no ovdje vjetrovi pušu u kontra smjeru…

“Država u ovakvim momentima ne bi trebala zaboravljati na kulturu. Umjetnost je ovisna o stepenu društvenog razvoja”, zamišljeno govori, “Imam puno kolega koji su samostalni umjetnici, pokušavaju preživjeti, a to je sada skoro nemoguće. Važno je da se okrenemo sami sebi, da jedni drugima pokušamo pomoći, u suprotnom ne znam kako će stvari funkcionisati, to je veoma upitno”.

To da kultura već dugo nije među prvim pozicijama na prioritetnoj listi u našoj državi, da se zahtjevi umjetnika poturaju pod tepih i siromašno društvo poput našeg već dugo na poteze Njemačke gleda i odmahuje glavom u čuđenju, da je to za nas teren na kojem uvijek igramo u gostima… to su teme koje bi se, poput partije šaha, dale razvlačiti satima. A svi smo svjesni da na ovim prostorima sve igre nadgledaju sudije koje pogled nikad nisu spustile na pravilnike i cipele isprljale prašinom s puta koji utiru umjetnici. I kako onda da razumiju šta je to čar igre i zašto je važno da se ona nastavi? O tome ćemo neki drugi put… široka je to tema.

Zaklon od teških tema i tmurne svakodnevnice stiže u obliku liste preporuka koje je Cvijetić pripremio za čitatelje našeg portala u periodu kada obavlja posljednje pripreme za objavu svoje nove knjige “Što na podu spavaš”, djela koje će za nekoliko dana biti dostupno u prodaji. U samom vrhu je djelo Almina Kaplana “Meho”, koji je našeg sagovornika oduševio “jezikom, jezikom i, opet, jezikom”.

“‘Meho’ je topla ljudska priča, a pričana je lagano i majstorski. A onda, predlažem i roman Steve Grabovca ‘Mulat albino komarac’, koji govori o izgubljenog generaciji, onoj čije su djetinjstvo i odrastanje ‘pojeli’ rat i tranzicija”, predlaže.

Tu je i “Svojta”, roman Adnana Repeše, izvrsno napisana saga o “usamljeniku u porodičnom kosmosu”, a zatim i roman Tanje Stupar-Trifunović “Otkako sam kupila labuda”, koji Cvijetić opisuje kao još jedan u nizu Tanjinih blistavih romana, ovaj put o tabuima koji su gotovo svuda unutar vrlo patrijarhalnog društva kakvo je naše.

“Svemu tome dodajem i uvijek izvrsnu Dubravku Ugrešić, možda ovaj put ‘Lisice’, kao i roman ‘Juda’ Amosa Oza i ‘Beton’, meni zauvijek intrigantnog Thomasa Bernharda. Predlažem i poeziju Monike Herceg, recimo ‘Lovostaj’, poeziju Patrika Weissa ‘S kandžama na očima’, pa i poeziju Mladena Blaževića ‘Mogućnost povremenih oborina'”, nastavlja Cvijetić.

Prije nego što će zaključiti razgovor i staviti tačku na listu raznovrsnih preporuka, dodaje kako bi ljubiteljima filozofije preporučio da potraže neizbježnog Giorgia Agambena, uz esejistiku Marija Kopića.

Klix

ASHA prodaja vozila