Ishak Kolonić predan je, marljiv i svestran čovjek. Svoj životni vijek proveo je u Donjoj Ljubiji, mjestu koje je poznato po rudniku željeznih ruda, koji je počeo sa radom davne 1916. godine, a nalazi se nadomak Prijedora. Po zanimanju je viskoko kvalifikovani električar. U životu se bavio raznim stvarima, u mladosti bio aktivni enigmata i napravio 2504 križaljke, koje je objavljivao i bio saradnik raznih štampanih novina bivše Jugoslavije. Početkom osamdesetih bio je i učesnik legendarnog kviza Kviskoteka koji se emitovao na televiziji Zagreb. Nemili rat zadesio ga je u rodnom mjestu gdje je dijelio muke sa svojim komšijama i porodicom, a o periodu radnih obaveza, iz kojih je jedva izvukao živu glavu, danas piše autobiografski roman čiji je radni naziv “1093 dana”. Ishak ovaj roman piše, kako kaže, u ranim jutarnjim satima jer je ranoranilac, a tada ga i sjećanja najbolje služe. Kao što smo kazali, Ishak je marljiv i svestran čovjek, sklon je pisanju i istraživanju, pa su kao rezultat njegovog interesovanja nastale četiri knjige, o kojima će čitaoci saznati više u priči koja slijedi, a koju je Ishak ispričao novinaru Buka magazina ugostivši ga u svom domu.

Početak razgovora domaćin je započeo govoreći o svojoj knjizi “Otrgnuto od zaborava – priča o jednoj čaršiji”, koju je posvetio rodnom mjestu Donja Ljubija.

“Ja sam fusturistički nastrijen i gledam unaprijed na neke stvari, pa mogu predvijediti šta će se desiti i bio sam svjestan da se narod koji je nekada živio na ovim prostorima ovdje neće vraćati. To me je ponukalo da napišem knjigu o porodicama koje su nekada živjele na području Donje Ljubije. Ukratko, to je istorijat Ljubije i tu sam naveo podatke o ljudima koji su živjeli ovdje. Tu sam napisao šta je sve Ljubija nekada imala, koliko je značila svima nama, koliko je obrazovanih ljudi i doktora poniklo sa ovoga mjesta. Napominjem da je u Ljubiji poniklo trideset vrhunskih intelektualaca i mi smo ponosni na njih. Nakon ove knjige objavio sam i knjigu “Donja Ljubija kroz slike i vrijeme” gdje se nalaze brojne raritetne fotografije koje kazuju o nekim ljepšim vremenima kada je Ljubija imala mnogo više stanovnika nego danas, kada nas je svega dvjestotinjak, uglavnom starijih ljudi”, istakao je Ishak na početku razgovora.

Druga knjiga, koju ne napisao naš sugovonik, bavi se imenima naroda i narodnosti sa prostora Bosne i Hercegovine. On je i u uvodu knjige napisao da nije rijedak slučaj da se čovjek koji nije istraživač, istoričar i hroničar, pri kraju svoga života uhvati pera, želeći da iza sebe ostavi zapis koji će ostaviti u ament svojim sunarodnjacima i unucima, te da se tom idejom vodio i on.

“Kada su počeli, tamo početkom devedesetih, svi da svojataju vrijednosti ove zemlje i da hvale samo svoju vjeru i naciju, ja sam se uhvatio posla i dao im odgovor svojom knjigom koja govori o vlastitim imenima svih naroda s prostora Bosne i Hercegovine. Tu sam knijigu napisao za sve one koji žive i koji su živjeli na ovim prostorima, bez obzira kojoj vjeri i naciji propadaju. Knjiga se zove Vlastita imena naroda u BiH, njihovo značenje i porijeklo, i to je pojmovnik koji navodi imena koja su davana i koju su nosili i nose stanovnici Bosne i Hercegovine”, pojasnio je sagovornik.

Nakon toga Ishak je nastavio da se bavi istraživanjem, ovoga puta prezimena sa prostora BiH, i za ovaj posao mu je trebalo pet godina istraživanja, putovanja i zapisivanja. Da bi došao do spiska od 364.000 prezimena, Ishak je obišao osamdeset i četiri opštine u BiH, a rezultat ovog mukotrpnog posla je knjiga “Prezimena naroda u BiH i njihovi korijeni”. Da je ovo djelo ozbiljno i od velikog značaja za sve nas govori činjenica da iza nje stoje kompetentni recenzenti: filologinja Drinka Gojković iz Beograda, Dr. sc. Nerzuh Ćurak iz Sarajeva i profesor Vladimir Krčovski iz Prijedora.

“Prikupljanje prezimena sam započeo u opštini Prnjavor, jer tamo je nekada živjelo dvadeset i četiri naroda. Da bih došao do prezimena obilazio sam arhive, biblioteke, matične urede, pa čak zalazio i u brojna groblja. Došao sam do zaključka da prezimena datiraju negdje od 14. vijeka i da su se prvo pojavila katolička, pa muslimanska, a potom i pravoslavna prezimena. Nadalje, zaključio sam da ovdašnja prezimena nastaju na četiri načina: mogu se izvoditi od vlastitih imena, pa tako imamo Perić od Petar, Jovanović od Jovan, Marić od Marija, zatim od nadimaka a otud su nastali Glavaši, Nosići, Debeljaci, Nogale i prezimena nastala prema zanimanju kao što su Imamovići, Kovačevići, Hodžići, ali i od porijekla prvih nosilaca, pa imamo Bošnjake, Madžare, Maglajlije i slične”, pojasnio je Ishak.

On je naveo i neka zanimljiva kratka prezime koja u sebi sadrže samo dva slova, a to su Bu, Ni, Ot, Uk i El, a postoje i ona od tri kao što su Ćup, Aka, Ali, Ban, Beg, Car, Džin i mnoga druga.

Ishak je kazao da su ga posjećivali brojni intelektualci iz regiona koji su željeli da otkupe njegov autorski rad kako bi napisali svoje doktorske disertacije ili se njima pripomogli kako bi završili svoje naučne radove, ali da on svoju pasiju prema ovom zanimljivom sakupljačkom radu nije započeo zbog novca, pa ih je tako redom odbijao.

“Zbog mog istraživačkog rada komšije i poznanici su me, da li u šali ili u zbilji, prozvali akademik. Ja znam da se ovog mukotrpnog posla ne bi uhvatili čak ni oni koji zaista i imaju zvanje akademika. Svoj posao ja sam radio sam, niko mi u tome nije pomagao, a imao sam neke male finansijske pomoći. Putovao sam pretežno autobusom i obišao sam osamdeset i četiri opštine. Samo jednom mi je društvo pravila moja supruga kada smo obilazili opštinu Drvar i tada je i sama mogla da vidi koliko je taj posao težak. Inače, moja supruga mi je velika podrška u svemu što radim pa mi je pomogla da iznesem i teret ovog istraživačkog posla”, naglasio je Ishak.

Naš domaćin je na kraju razgovora dodao da u pripremi već ima i knjige koje se bave pojmovima kao što su likovi i ličnosti iz mitologije, državama i glavnim gradovima, svjetskim čudima, stargrčkim mudracima, svjetskim naukama, skraćenicama i kraticama, te sličnim temama.

“Osim toga završavam i svoju autobiografiju, koja govori o mom životu za vrijeme rata u BiH od devedeset druge do devedeset i pete. Do sada sam sam završio četvrtinu knjige. Tema je jako bolna pa je teška i za pisanje. Radni naslov romana “1093 dana”. Stvaram je u jutarnjim časovima kada me misli najbolje služe. Nadam se da će mi poći za rukom da je završim”, kazao je marljivi Ishak koji je svojim iskrenim radom i predanošću dokazao da zavređuje svoj nadimak Akademik.