Kada je ugrožena, smrdibuba kroz pore na grudnom košu otpušta neprijatan miris, koji u sastavu sadrži između ostalog aldehide, dok neke vrste imaju i cijanid.
Miris nekih smrdibuba podsjeća na korijander, kod drugih na badem, ali bez obzira na to, po pravilu je neprijatan i služi da otera predatora.
Međutim, osim što intenzivno mirišu, smrdibube koje su vrlo rasprostranjene na Zemlji i uglavnom zelene ili braon boje, ne nanose veću štetu ljudima. Kao i mnoge druge stjenice, hrane se biljkama i njihovim sokovima pa ih poljoprivrednici smatraju štetočinom i ne vole kada se pojave u velikom broju jer uništavaju kukuruz, soju, pamuk i mnoge druge biljke.
Učestalija pojava smrdibuba u našoj okolini može se povezati sa migracijom braon smrdibuba koje dolaze iz Kine i drugih delova istočne Azije.
Radi se o invazivnoj vrsti koja u našim krajevima nema prirodnih neprijatelja i zbog toga njihova brojnost raste. A prilikom promena vremena, koje su ovog leta vrlo česte, ulaze u stanove kako bi pronašle zaštitu.
Najbolji način da izbjegnete njen napad (neprijatnim mirisom) je da je polako izbacite kroz prozor.
Iako je za čovjeka bezopasan, ovaj insekt je kada je u pitanju poljoprivreda još kako štetan. Odrasle jedinke koju su prezimile u svojim zimskim skrovištima se u proljeće bude iz hibernacije, izlijeću i nastanjuju se na biljkama ne birajući biljnu vrstu. Tu se pare i polažu jaja iz kojih se izliježe mlada generacija koja, kada je brojna može napraviti pravi haos u poljoprivrednim zasadima.
