Kad nestane novca, kada politički suludi potezi udare o zid i kada se ne nazire izlaz, političarima poput bjegunca od bh pravosuđa Milorada Dodika ne preostaje ništa drugo do primitivnih izjava, uvreda i nade da će time zamagliti svoj status.
Dodik još uvijek nije uhapšen iako je od raspisivanja centralne potjernice Suda Bosne i Hercegovine prošlo više od mjesec dana. Kompleksnost ustrojstva državnih institucija i nevolja koje ga još nisu privele na saslušanje zbog napada na ustavni poredak, lider SNSD-a pokušava iskoristiti za ličnu promociju sebe kao nedodirljivog političara među bosanskim Srbima.
No, uprkos činjenici što nije uhapšen, ni Dodikovi planovi ne teku onako kako je najavljivao, što ga tjera na sve češće ispade bijesa i manifestacije tuge, očaja i lične nesreće zbog stanja koje je uzrokovao.
Kada je jučer izjavio da “muslimani”, kako Dodik najčešće oslovljava Bošnjake, pokušavajući ih poistovijetiti s vjerskom skupinom, trebaju ustvari preći na pravoslavlje i kako tvrdi vratiti se korijenima, Dodik je pokazao svoju nemoć i očaj.
Svjestan je da mu trebaju skandalozne poruke koje će zamagliti činjenicu da se ne može boriti protiv visokog predstavnika, ma koliko se predstavljao herojem. Posljednja odluka Christiana Schmidta kojom je ukinuo finansiranje iz budžeta za SNSD, na površinu je izbacila Dodikovu paniku.
Mada se pokušava predstaviti kao lider kojeg ta odluka ne pogađa, svjestan je da neće dobiti minimalno više od dva miliona KM novca ih budžeta države. Potom se dosjetio da izglasa odluku da na nivou RS-a nijedna politička stranka neće dobijati novac iz budžeta.
Takav potez plastično podsjeća na onu priču kada dječak čija je lopta prekida igru ostale djece i s loptom odlazi kući, jer igra nije po njegovim pravilima. Ipak, u politici je malo drugačije pa je Dodik svoj politički očaj, ali i nesreću pokazao prizemnim pokušajem uvreda na nivou primitivnih poruka koje nisu ništa drugo no tužne i refleksija nemoći.
Svjestan je Dodik da osim uvredljivih poruka kojima želi izazvati i reakcije, šalje signal i prikuplja nacionalističke poene kod neobrazovanog dijela svog biračkog tijela. A njemu je u ovom trenutku potrebno bilo šta u fokusu što će teme finansijske situacije u RS-u, blokiranih investicija i činjenice da se ne smije slobodno kretati kuda želi staviti u drugi plan.
Plitki pokušaji omalovažavanja bošnjačkog naroda, čije predstavnike je do prije dan ili dva pozivao na razgovore i dogovore, su odraz i lične, ali i političke nedosljednosti pa i straha. Dodiku se žuri da se desi promjena u odnosu na stanje koje živi, jer je svjestan da mogu uslijediti još konkretnije sankcije i akcije te da dosadašnje prijetnje nisu dale nikakve rezultate.
A kada se Dodik dosjetio uvrede na nacionalnoj i vjerskoj osnovu kroz izjavu da se Bošnjaci trebaju vratiti pravoslavnoj vjeri pa će, prema Dodiku automatski postati Srbi, a Srbi u BiH će onda biti većina, u tome je vidio rješenje svih problema.
A oni koji su se upustili u odgovaranje Dodiku na spomenute uvrede mogu ga pitati šta će biti ako Bošnjaci i svi oni, koji vraćajući se u prošlost tražeći svoje pretke odluče ići još dalje. Pa otkriju da je nešto prethodilo i nacionalnim državama i pravoslavlju i katoličanstvu i paganstvu i tako dalje u nedogled. Drugim riječima, sav besmisao Dodikovog privlačenja pažnje može se opisati riječima tužno, ružno i nedomišljato.
Klix