Smještena u brdima zapadne Bosne, oko 12 kilometara od Prijedora, Ljubija je više od rudnika – ona je simbol jednog vremena, industrijskog razvoja i rudarske tradicije koja traje više od stotinu i pedeset godina.
Rudnici željezne rude Ljubija, nekada jedan od najvećih rudarskih kompleksa u bivšoj Jugoslaviji, oblikovali su privredu, demografiju i identitet ovog kraja.
Ljubija je bila motor razvoja Prijedora, izvor zapošljavanja hiljada porodica i jedan od glavnih izvoznika sirovina za evropsku industriju čelika.
Danas, nakon ratova, tranzicije i privatizacije, rudnici Ljubija prolaze kroz period promjena, ali njihova ekonomska i strateška važnost ostaju ogromni. S ogromnim zalihama željezne rude i mogućnošću obnove eksploatacije, Ljubija i dalje predstavlja jedno od ključnih privrednih bogatstava Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
Istorijski razvoj rudarstva u Ljubiji
Počeci eksploatacije (XIX vijek)
Prvi tragovi rudarstva u Ljubiji javljaju se još u osmanskom periodu, ali ozbiljniji razvoj počinje 1870-ih godina, kada Austro-Ugarska monarhija prepoznaje bogatstvo željezne rude u ovom području.
Austrijski inženjeri počinju geološka istraživanja, otvaraju prve rudarske jame i uvode modernije metode eksploatacije za to doba.
Već tada, Ljubija postaje prepoznatljiva po visokokvalitetnoj hematitnoj i limonitnoj rudi, koja se koristila za proizvodnju čelika u evropskim topionicama.
Između dva svjetska rata
U periodu Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1918–1941) rudnici Ljubija doživljavaju ekspanziju.
Ulaže se u željezničku infrastrukturu, pa Ljubija dobija povezanost s glavnim prugama, što omogućava izvoz rude prema industrijskim centrima.
Zapošljava se sve više rudara, uglavnom iz Krajine, ali i drugih dijelova tadašnje države.
Zlatno doba – period SFRJ (1950–1990)
Pravi procvat rudnici Ljubija doživljavaju nakon Drugog svjetskog rata. Osniva se preduzeće “RŽR Ljubija” (Rudnici željezne rude Ljubija), koje postaje jedno od najvećih industrijskih postrojenja bivše Jugoslavije.
Najvažniji momenti tog perioda:
– RŽR Ljubija zapošljava više od 5000 radnika.
– Godišnja proizvodnja prelazi 2,5 miliona tona željezne rude.
– Otvaraju se nova eksploataciona polja i podzemni kopovi.
– Gradi se pruga Prijedor – Bosanski Novi – Banja Luka za transport rude.
– Ruda iz Ljubije izvozi se širom Evrope, pa čak i na Bliski istok.
U ovom periodu, Prijedor doživljava pravi ekonomski procvat. Zahvaljujući rudnicima, izgrađuju se stambene zgrade, škole, sportski tereni, kulturni centri i bolnice. Ljubija postaje ne samo industrijsko, već i društveno središte regije.
Tehnički podaci i rezerve željezne rude
Ljubija je poznata po bogatstvu hematitne i limonitne rude visoke koncentracije željeza. Geološke procjene govore da ukupne rezerve prelaze 90 miliona tona, raspoređene na više eksploatacionih polja:
– Ljubija centar
– Omarska
– Tomašica
– Jelašinovci
Hematitna ruda iz Ljubije posebno je cijenjena zbog čistoće i visokog procenta željeza, što je čini konkurentnom na međunarodnom tržištu.
Period tranzicije i privatizacija
Poslije 1990-ih Ljubija doživljava najveću krizu u svojoj istoriji. Ratna razaranja, gubitak tržišta, privatizacija i smanjenje proizvodnje dovode do drastičnog pada zaposlenosti i prihoda.
Veći dio eksploatacije preuzima ArcelorMittal Prijedor, dok se staro preduzeće RŽR Ljubija nalazi u složenoj vlasničkoj i pravnoj situaciji.
Glavni problemi u ovom periodu:
– Veliki broj rudara ostaje bez posla.
– Dio postrojenja biva devastiran.
– Lokalna zajednica gubi izvor finansijske stabilnosti.
– Sporna vlasnička struktura izaziva česte političke sukobe.
Društveni značaj Ljubije za Prijedor
Rudnici Ljubija nisu samo industrija – oni su bili temelj razvoja Prijedora.
U zlatnom periodu rudarstva:
– Više od 70% porodica u Prijedoru bilo je direktno ili indirektno vezano za rudnike.
– Rudnici su finansirali sportske klubove, kulturne manifestacije, obrazovne ustanove i zdravstvene programe.
– Izgrađena su čitava naselja za rudare – Ljubija, Tukovi, Urije i drugi dijelovi grada.
Zbog toga se danas Ljubija i dalje doživljava kao srce privrede Prijedora.
Današnje stanje rudnika Ljubija
Danas Ljubija posluje u okviru nekoliko entiteta, od kojih je najznačajniji ArcelorMittal Prijedor. Iako su kapaciteti eksploatacije smanjeni, godišnja proizvodnja i dalje iznosi oko 1,5 miliona tona željezne rude.
Međutim, potencijali su daleko veći – postoje neiskorištena nalazišta koja bi mogla povećati proizvodnju i donijeti nova radna mjesta.
Kompanija “ArcelorMittal” potpisala je ugovor o kupoprodaji svojih poslovnih jedinica u Bosni i Hercegovini. ArcelorMittal Zenica, fabrika sa integralnom proizvodnjom čelika, i ArcelorMittal Prijedor, rudnik željezne rude koji snabdijevaju fabriku u Zenici, biće prodani grupaciji “Pavgord”, saopšteno je nedavno iz “ArcelorMittala”.
Rudnici Ljubija predstavljaju stub prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Prijedora.
Iako je njihova uloga u privredi danas manja nego nekada, potencijal je ogroman. Sa jasnom strategijom, modernizacijom i investicijama, Ljubija možda može ponovo postati i pokretač razvoja regije.
Prijedor24.com
