Nekada ponos Prijedora i jedan od najvećih ribnjaka u bivšoj Jugoslaviji, danas je simbol propalih privatizacija, nebrige i zaborava. Od preduzeća koje je zapošljavalo stotine radnika i izvozilo kvalitetnu ribu širom Evrope, ostala je tek uspomena — zarasli bazeni, poluprazne hale i priče bivših radnika o vremenima kada su „Saničani“ bili uspješni.
Na samo nekoliko kilometara od Prijedora, u mjestu Saničani, nalazi se jedan od najvećih i najpoznatijih ribnjaka u Bosni i Hercegovini – Ribnjak Saničani. Prostire se na više stotina hektara plodnog zemljišta i vodenih površina, a bio je poznat po dugoj tradiciji uzgoja slatkovodne ribe, prije svega šarana, amura, soma i tolstolobika.
Ribnjak je osnovan davne 1903. godine i kroz svoju istoriju prošao je mnoge izazove, uključujući i oba svjetska rata. Nakon rata postao je državno preduzeće, a procesom privatizacije u septembru 2001. godine registrovan je kao akcionarsko društvo.
On je decenijama bio značajan privredni resurs prijedorskog kraja. Zahvaljujući pogodnim uslovima, ravničarskom terenu i bogatoj vegetaciji – Saničani su se razvili u pravi centar uzgoja ribe.
Pored svoje ekonomske važnosti, ribnjak je privlačio brojne posjetioce. Ljubitelji prirode, fotografi i ribolovci često dolaze na obale Saničana kako bi uživali u miru, pogledu na vodenu površinu i raznolikom ptičjem svijetu koji ovdje nalazi svoje stanište. Mnogi ga nazivaju i “ptičjim rajem”, jer u sezoni migracija na ovom području obitava više od stotinu vrsta ptica, uključujući i neke rijetke i zaštićene vrste.
Na lov patke dolazili su uglavnom stranci.
Nekada bilo, danas se prepričavalo
Do sada je u više navrata najavljivano da bi stečaj mogao biti okončan do kraja 2025. godine, ali ta očekivanja još uvijek nisu potvrđena.
U 2024. godini ribnjak je pokušao likvidirati dio sredstava – prodao je drvenu sječku i ogrjevno drvo, a planirao je i prodaju ribe (oko 15 tona) kako bi se namirili troškovi stečaja i obaveze prema radnicima.
U ranijim odlukama Skupštine povjerilaca usvojen je prijedlog da se Ribnjak proda kao pravno lice, a procijenjena vrijednost tada je bila oko 4,9 miliona KM.
Ipak, zbog produljenja stečaja i nedostatka kupaca, investicija u održavanje imovine nije praćena redovno, te je infrastruktura — nasipi, kanali, ispusti i pristupne saobraćajnice — znatno propala.
Ribnjak Saničani danas nikome ne znači ništa, na žalost mnogih Prijedorčana. Nekoliko godina je pod stečajem. Prethodno su se pojavljivali “ranzi kupci” i ideje od privatnih do onih koje su dolazile iz gradske uprave, ali ovaj posao i danas je ostao neriješen slučaj kao i mnogi u ovome gradu.
Pogled u budućnost i rizici
Ako revizija bude završena prema planu i Skupština povjerilaca bude sazvana, postoji realna mogućnost da se u završnoj fazi 2025. donesu odluke o prodaji, raspisivanju licitacije ili prijenošenju upravljanja.
Međutim, dug vremenski period propadanja, neizvjesnost strukture potencijalnih kupaca, kao i složenost hidrotehničke infrastrukture predstavljaju znatne prepreke.
Poseban izazov je da imovina ribnjaka hitno zahtijeva obnovu (nasipi, kanali, zaštita od izlivanja), kako bi se spriječilo ugrožavanje okoliša i staništa stanovništva.
Takođe, traži se odlučan i pouzdan stečajni kupac, neko ko ima kapacitet da uloži u obnovu i da pokrene proizvodnju – ne samo da očuva ribnjak, nego da ga vrati u funkciju kao značajan regionalni resurs.
A.I., Prijedor24.com
