Početna Prijedorski region Rasemi su dan prije rekli da će joj sina ukopati prekoputa kuće

Rasemi su dan prije rekli da će joj sina ukopati prekoputa kuće

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U kompleksu šehidskog mezarja Kamičani u Kozarcu kod Prijedora je organizirana još jedna kolektivna šehidska dženaza. Bio je to posljednji ispraćaj za samo tri identificirane prijedorske civilne žrtve.

Samo tri tabuta

Na području Prijedora tokom agresije na BiH ubijeno je 3.176 Bošnjaka i Hrvata, a do sada je pronađeno 2.328 posmrtnih ostataka. Žrtve su pronađene na više od 450 lokaliteta, od toga 99 masovnih grobnica. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Centru za obdukciju i identifikaciju Šejkovača u Sanskom Mostu nalazi se 469 posmrtnih ostataka ekshumiranih na području Krajine, a najveći je broj prijedorskih žrtava. Njih 60 zvanično je identificirano, ali zbog nekompletnosti skeleta porodice se teško odlučuju za ukop.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zato će sutra biti ispraćena samo tri tabuta. U dolini šehitluka, 26 godina nakon počinjenog zločina, na šehidskim mezarjima Kamičani, Rakovčani i Hambarine, nakon kolektivne dženaze koju će klanjati reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović, bit će ukopane kosti nevino ubijenih bošnjačkih civila.

Najmlađi je Fikret Crljenković, koji je imao samo 26 godina kada je ubijen, zatim Adem Bešić (29) i Mehmed Mulalić (44).

Crljenkovići su 26 godina tragali za Fikretovim kostima. Dženazu i posljednji oprost od sina nije dočekao otac Hamdija.

Sve vrlo teško podnosi majka Rasema, kojoj su, prema riječima kćerke Senade, Fikretove sestre, tešku vijest da će joj najmlađi biti ukopan na šehidskom mezarju, odmah prekoputa kuće, saopćili dan prije dženaze.

Posljednji susret

Ne znaju kako će bolesna majka toliku bol podnijeti, jer se prije pet godina na šehidskoj dženazi zauvijek oprostila i od srednjeg sina Emira, koji je ubijen u logoru Keraterm.

– Nikad mi nije bio teži dolazak ovdje. Kako sam koji kilometar prelazila, tako je bilo sve teže. Moj brat bio je duša od čovjeka, vrijedan, radio, imao poštovanje prema svima… A ubili su ga. Ubili su naše Brdo, život, ljepotu, mladost…Punih 26 godina pitam se zašto, zašto su nam ovo uradili. I nema odgovora, samo tuga, uvijek ista, pregolema – priča kroz suze Fikretova sestra Senada.

I druga sestra Dijana jedva se nosi s emocijama. Vidno potresena, s grčem na licu, teško govori o posljednjem susretu s bratom. U živom sjećanju još joj je slika kako ga je tada pomilovala po glavi.

– Došao je uvečer, nismo ga uspjeli dobro ni vidjeti, nije bilo svjetla. Onako u mraku, milovala sam ga po potpuno ošišanoj glavi. To je bio naš posljednji susret. Rekao je: „Vidjet ćemo se, mi idemo na slobodnu teritoriju.“ Te riječi ostale su urezane u sjećanju – kaže Dijana.

Crljenkovići koji su te 1992. godine preživjeli golgotu, danas s porodicama žive u Belgiji i Njemačkoj.

Ubijen na putu

Rasula se i porodica Mehmeda Mulalića iz Hambarina. Kuća nedovršena, prazna, imanje pusto, zaraslo u korov. Prvi komšija Amir Žerić sjeća se kao danas kada je Mehmed ubijen.

– Ubijen je na putu. Njegovo tijelo odnijeli smo u Čarakovo, ja, njegov brat i još jedan momak odavde. Nismo ga isti dan smjeli ukopati, bojali smo se… – priča Amir i dodaje da u Hambarine rijetko dolazi Mehmedova supruga.

Kaže da je teško bolesna i da danas živi u Bihaću, dok su dva sina u Švedskoj i Njemačkoj.

(Avaz)

ASHA prodaja vozila