fbpx

Radnici u BiH od svog rada ne mogu da žive, već životare

Dok se širom evropskih gradova povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, organiziraju radnički protesti, okupljanja, šetnje, akcije kojima se ukazuje na potrebu za boljim položajem radnika, u Bosni i Hercegovini građani se pripremaju za neradni dan.

Mirno okupljanje

Nema okupljanja, radničkog bunta, ruke će zadovoljno trljati samo u mesnicama i na pijacama. Proslava Prvog maja u BiH, osim slobodnog dana (ovog puta i dobro produženog vikenda), znači odlazak na izletište, na planinu ili pored rijeke, te druženje uz roštilj, janje na ražnju, dim…

Ni na vidiku nema slike onoga što Prvi maj, zapravo, predstavlja, simbol zaštite prava radnika.

Praznik rada podsjećanje je na 1. maj 1886., kada je više desetina hiljada radnika u Čikagu izašlo na ulice zahtijevajući bolje uvjete rada i osmosatno radno vrijeme.

Radničku borbu u našoj zemlji zagovaraju samo sindikati, čije članstvo radi za minimalac, 400 ili 500 KM. Tu su među prvima građevinari, metalci, ali i čelnici sindikata obrazovanja.

– Ja sam bio za mirne proteste, na kojima bismo iskazali nezadovoljstvo prema Vladi i poslodavcima. Predsjedništvo Sindikata, nažalost, odlučilo je drugačije, iako položaj radnika nikad nije bio gori. Potpuno smo nezaštićeni, mi imamo najnižu satnicu. To je zato što je s Vladom teško, skoro nemoguće sarađivati, nemamo čak ni opći kolektivni ugovor – kazao je za „Avaz“ Mahir Semić, predsjednik Sindikata građevinarstva BiH.

On misli da su radnici šetnjom, okupljanjem ispred državnih institucija, gdje se donose zakoni koji se tiču svih zaposlenih, trebali poslati jasnu poruku da od svog rada ne mogu da žive, već samo životare. Dodaje i da radnici samo zajedničkom borbom mogu ostvariti ciljeve.

– Volio bih da je i sada kao prije, da se radnici vesele, a ne da iz dana u dan strahuju za svoj posao. Nažalost, oni koji rade pošteno, ne smiju pisnuti. Inače, dobit će otkaz ako ukažu na nepravilnosti – kaže Semić.

Potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović kazao je da je kriza radnicima odavno pokucala na vrata.

– Ja ne znam ko danas ima novca za bilo kakvu proslavu i šta da slavi kada imamo na stotine hiljada nezaposlenih u državi, siva ekonomija i rad nacrno cvatu, a u mnogim firmama mjesecima nema plaća – kazao je Šatorović.

Sindikati se, prema njegovim riječima, danas više nego ikad moraju borit za pristojnu plaću, dovoljnu makar da se prehrani porodica.

Tvrdi i da se Praznik rada nekad i danas ne može porediti, jer se ranije dočekivao s optimizmom, a sada s velikom strepnjom. Šatorović od Vlade FBiH očekuje da poveća satnice radnicima. Tada će, kaže, biti razloga za slavlje.

– Radnici nikad nisu bili ovoliko obespravljeni. S njima i njihove porodice, koje neće moći kupiti za 1. maj ni kilu pečenja – kaže Šatorović.

Satnice 2,31

Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata „Dite“, razočaran je situacijom u kakvoj se nalaze zaposleni u proizvodnom sektoru.

– Ne vjerujem da će više ikad postojati radnička klasa u BiH. U BiH radnici nemaju ni prava, ni pokreta, ni akcija. Prvo su nas podijelili u sindikatu, to je politika uradila, sada vladaju nama. Ušutkali su nas i sada trpimo i radimo – kaže Mehmedović.

Navodi da je satnica radnika u „Diti“ 2,31 KM.

– Ko će u takvim preduzećima ostati da radi? Omladina zbog ovakvih stvari ide iz zemlje. Vlast ih je natjerala na to. Ja sam šest godina bio na ulici, borio se da se „Dita“ izvuče iz stečaja. Nažalost, prije rata imali smo 786 radnika, od 5.000 tona praška proizvodili. Danas nas je stotinjak – kaže Mehmedović, koji nije optimista da će radnici imati bolje sutra.

Bez posla čak 472.957 građana 

Da nije riječ o pukoj nostalgiji za „boljim danima“, govore i brojke. Podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH pokazuju da u našoj zemlji trenutno posao nema čak 472.957 građana.

Prema zvaničnim podacima, oko 48 posto stanovništva u BiH živi na granici siromaštva, s mjesečnim primanjima od oko 416 KM.

(Avaz)

Dental Studio Prijedor
ASHA prodaja vozila