„Oktobar je Međunarodni mjesec borbe protiv raka dojke sa cilјem da se pažnja javnosti skrene na rasprostranjenost ove bolesti i podigne svijest o značaju prevencije, ranog otkrivanja i pravovremenog započinjanja liječenja osoba obolјelih od karcinoma dojke. Rak dojke danas je broj jedan kada su u pitanju maligni procesi, a uglavnom pogađa žene“, rekla je u intervjuu dr Ljilјana Rajšić Zec, radiolog u Bolnici „Dr Mladen Stojanović“ u Prijedoru.
Šta je rak dojke?
– Rak dojke je maligni proces koji najčešće u današnjem vremenu pogađa žene. Broj jedan je što se tiče malignih procesa. Najčešće se javlјa kod žena starijih od 50 godina, s tim da u zadnje vrijeme počinje već od 30. godine, pa se taj broj uduplava od 40. do 50. godine, da bi vrhunac učestalosti bio iznad 50 godina života.
Ko može dobiti rak dojke?
– Doslovno može sve i jedna žena. Ono što se ranije smatralo da genetika igra veliku ulogu, danas se vidi da to baš i nije tako.To je samo u pet do 10 odsto slučajeva, kao i za sve neoplazme, odnosno kao i za sve maligne procese. Radi se i dalјe puno istraživanja da li utiče na dobijanje bolesti životna sredina, ishrana, stres. Lično mislim da je stres veliki faktor rizika, a da je drugi veliki faktor rizika ishrana. Nažalost, mi se u poslјednje vrijeme, odnosno poslјednjih 20, 30 godina hranimo vještački, uzimamo nezdravu industrijsku hranu, brzu hranu, jer smo se potpuno odvojili od prirode. Sve je prepuno aditiva, vještačkih aroma i zaslađivača koji strašno toksično djeluju na organizam. Smatram da ne izazivaju samo rak dojke nego i rak debelog crijeva, rak pankreasa i sve ostale neoplazme. Doslovno svaka žena može dobiti karcinom dojke i zbog toga je veoma važno dolaziti na česte preglede, naročito nakon pedesete godine, a poželјno je i ranije, jer se ta granica stalno pomjera.
Koji su to znakovi i simptomi koji nam ukazuju na bolest?
– Žene najčešće dolaze kada napipaju neki čvorić. S tim da 20 % tih čvorića bude maligno, a ostalo benigno. To je najčešći simptom. Vrlo rijetko je to bol. Bol je bukvalno u pet odsto slučajeva simptom raka. Curenje iz dojke isto je zanemariv procenat, jer je samo bitno da ne curi krv iz bradavice. Svi ostali sekreti ne ukazuju na rak dojke. Ti bolovi koje žene često navode vezani su za hormone, a vrlo rijetko za sam maligni proces. Taj čvorić je broj jedan, s tim da nama nije u interesu da ga žena napipa, pa tek onda dođe na pregled. U interesu nam je da se to otkrije slučajno, odnosno dok taj proces ne može da se napipa, jer to onda znači da je taj proces mali. Da je ispod jednog centimetra, a tada je rak dojke jako lјečiv. Kada se on slučajno nađe na mamografiji ili na ultrazvuku i bude ispod jedan centimetar, u tom slučaju je u preko 90 % slučajeva moguće izlјečenje.
Da li dojka u tim slučajevima gubi oblik i jesu li te promjene vidlјive golim okom?
– To je veoma rijetka pojava. Kad dojka krene da gubi svoj oblik, to znači da je taj proces već jako uznapredovao. Tad se te promjene već daju napipati, dojka je tvrda na dodir. Zato apelujem na žene da idu na ultrazvuk i mamografiju, makar jednom u dvije godine, zato što su svi simptomi koje sam sad pomenula znak da je bolest u odmakloj fazi. Naravno, ne znači i kad je u toj fazi da nije izlјečiva. To znači da je proces liječenja mnogo duži i puno izazovniji. Svakako za ženu i puno stresniji.
Koji tipovi raka dojke postoje?
– Najčešći je dukatalni. To je rak koji se veže za kanaliće mliječne žlijezde. On se javlјa u 80 odsto slučajeva. Drugi po redu je lobularni koji se nalazi iznad same žlijezde i treći je papilarni koji je izuzetno rijedak i javlјa se u nekih dva do tri odsto slučajeva.
Može li se rak dojke proširiti i na druge organe?
– Da, kao i svaki drugi. Najčešće ide u jetru, u kosti, zna ići i na mozak i pluća. Žene se ponekad čude zašto se u liječenju prvo ide s hemioterapijom. Statistika je tokom poslјednjih 20 godina pokazala naročito kod mlađih žena da kad prvo krenete s hemioterapijom, da je mogućnost da se rak ponovo pojavi manja, dok je obrnuto kod žena od 70 ili 80 godina, kod kojih se najčešće ide prvo s hirurškim zahvatima. Rak je vaša ćelija koja je u jednom trenutku počela da radi pogrešno. Kod starijih žena broj dijelјenja ćelija je znatno manji, a proces je sporiji, dok je kod mladih žena veliki broj dijelјenja i proces je znatno agresivniji.
Procedura liječenja…
– Ono što mi još uvijek nemamo kao nacionalni program, to je rani skrining. To su besplatne mamografije koje se u prosjeku u većini država rade svake dvije godine. Ipak, zaista je prvenstveno bitno da žene urade mamografski pregled, zatim ultrazvuk i potom da se nalaz šalјe na biopsiju. Kada patolog potvrdi prisustvo karcinoma, zasjeda konzilijum koji sagledava i sve ostale nalaze pacijenta i shodno tome određuje terapiju. Određuje se hemioterapija ili hirurška operacija, zračenje kao vid terapije i to u prosjeku traje oko godinu dana. Poslije toga uglavnom idu samo kontrole.
Kad možemo reći da je pacijent izliječen?
– Nakon pet godina. Medicina kaže ako vam se pet godina proces ne vrati, ako nemate metastaze, vaša mogućnost kao pacijenta koji je imao rak se izjednačava sa zdravom populacijom da dobijete recidiv ili da dobijete novi rak.
Da li je u Republici Srpskoj pacijentima sve dostupno, kada je riječ o liječenju ove vrste bolesti?
– Jeste. Imamo jako puno mamografa, puno ultrazvučnih aparata, a ono što je po meni jako bitno jeste da ultrazvuk i mamografiju rade radiolozi. To su komplementarne metode i radiolozi su za to obučeni. Ne bih nikom preporučila da „trči“ na magnet dojke po sopstvenoj odluci, zato što magnet kod raka dojke u inicijalnoj fazi promaši dijagnozu oko 70 %. Zato nigdje u svijetu nije stavlјen kao prva metoda, mada je prvi za dijagnostiku kod nekih drugih bolesti i gdje zaista ima svoje prednosti. Dakle, sve što se tiče i dijagnostike i terapije je dostupno pacijentima u Republici Srpskoj.
Da li svaka žena kao prvi korak treba da radi samopregled dojke?
– Treba, da! Najbolјe ga je raditi dok se tuširate, kad je koža vlažna. Mada se na to ne treba posebno oslanjati, jer je nama cilј naći male tumore, one u začetku koji u suštini ne mogu da se napipaju. Dakle to nije nešto što ne treba da se radi, ali isto tako na to treba samo djelimično da se oslonite. Prema tome vraćamo se opet na preventivne preglede. Ultrazvuk jednom godišnje već poslije 30. godine, a mamografija jednom u dvije godine nakon 40-te. Najbolјi rezultati se postižu kad se uradi oboje, jer u patologiji dojke imate slijedeće dijagnoze: upalu, nije vam ništa i karcinom.
Koliko smo zdravstveno prosvijećeni?
– Mlađe generacije jesu. Na svjetskom nivou se dosta priča o karcinomu dojke, pa i kod nas. Ne mogu reći da su žene neprosvijećene i da ne dolaze. Više se tu radi o činjenici da živimo veoma brzo, da nikad nemamo vremena i to je danas zaista tako. Ukoliko nastavimo živjeti ovako brzim tempom, ne znam gdje će nas to odvesti. Moramo usporiti. Ovakav način života izaziva ogromnu količinu stresa, a on dovodi do brojnih bolesti.
Mogu li muškarci dobiti rak dojke?
– Mogu, ali su to neznatni procenti i veoma rijetko se javlјa kod muškaraca. Međutim, kad se desi, onda taj tumor zna biti užasno agresivan.
Da li je karcinom u porastu?
– U užasnom porastu. Znam da smo imali podatak da je prošle godine, kada je u pitanju naša onkologija, bilo 2.000 novootkrivenih pacijenata s karcinomom. To je ogromna cifra. Samo nam se povećava broj pacijenata neurologije i onkologije, što je poražavajuće.
RADIOLOGIJA POKRIVA SVE MEDICINSKE GRANE
– Radiologija je jedna od dijagnostičkih grana i pokriva sve oblasti. To je jedna slikovna metoda, što u prevodu znači da se mi radiolozi vodimo slikom. Bavi se uglavnom izgledom organa, dok se neke druge metode bave funkcionalnošću organa. Opširna je i apsolutno pokriva sve medicinske grane.
Gordana Kaurin / Kozarski
