Vjernici katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti u nedjelju, 20. aprila, zajedno će dočekati i proslaviti Uskrs. Dešava se to svakih desetak godina, da se Uskrs poklopi, što predstavlja simboliku i omogućava katolicima i pravosavcima da istog dana proslave vaskrsenje Isusovo. Riječ je o porodičnom blagdanu, kada se okupljaju porodice u svojim kućama i u opuštenoj atmosferi uz slatkiše i obojena uskršnja jaja i dječiju radost, slave.
Prilika je to da se kod ljudi obnovi duhovni život. Ekipa „Dnevnog avaza“ u preduskršnje vrijeme posjetila je povratnike pravoslavne vjere u ozrenskom selu Krtova 1, koje je entitetskom linijom ušlo u sastav općine Lukavac. Te 1996. godine u ovo selo se vratilo čak 90 posto prijeratnog stanovništva, ili slovom i brojem 884 stanovnika. Vratili se na svoja imanja, svoje kuće, njive. O tome, priču bolju od ostalih zna Rajko Ćosić (64), poljoprivrednik i 29 godina predsjednik MZ Krtova 1.
– Uskrs je za nas veliki blagdan, praznik u porodici. Za Uskrs mi dolaze dvije kćeri, Aleksandra iz Tuzle i Slobodanka iz Doboja. Ja, supruga Rajka i kćerka Aleksandra u petak popodne farbamo jaja. Doći će i zet, unučići. Sto će biti pun slatkiša, hoćemo lijepu blagdansku atmosferu, da bar toga dana zaboravimo na sumornu svakodnevicu. Pravo da kažem, nema puno razloga za neku veliku radost, a evo i zbog čega. Od 884 povratnika, u Krtovi 1 ostade nas oko 300. U školi samo dva đaka. Imali smo laktofriz za otkup mlijeka i više ga nema, u selu nema ko krave da drži. Ima li smo hladnjaču za voće i ona ne radi. Dom kulture je prazan. Mi imamo vodu, struju telefone, crkvu, ali mladi nam odoše za poslom. Krtova postade selo staraca – reče Rajko Ćosić, koji je na čelu MZ 29 godina. Umorio se, ne može više, a niko drugi neće.
Ono što nas hrabri su izuzetni odnosi ljudi Srba, Bošnjaka i Hrvata.
– Jedni drugima idemo na blagdane, veselja, na žalosti. Poštujemo se, pazimo, kao da smo rod. Saradnja s općinom Lukavac je odlična. Nisam zadovoljan političarima u BiH. Ja sam poljoprivrednik i garantujem da bih bolje vodio državu od njih. Ljut sam na njih, njihove svađe i bahatost. Eto, tako, nažalost, u ovo čudno vrijeme, dočekujemo Uskrs, i ovim što na kraju rekoh, naše uskršnje slavlje donekle je pomućeno – poručio je Rajko Ćosić.
U povratku iz Krtove svratismo i do Miladina i Anđe Vidaković. Žive sami, djeca u Doboju. Miladin je zadužen za održavanje voćnjaka, koji se bijeli od behara, Anđa je sve pod konac zasadila – luk, krompir, salatu. Za Uskrs im dolaze sin i kći s troje unučadi, doći će i komšije. Djeca će se radovati šarenim jajima i darovima od djeda i bake, kuća će toga dana oživjeti dječijom grajom. A onda, svako svojim putem po svoju nafaku.
