Početna BiH Ovaj prodavac kokica kaže da je najbogatiji čovjek na svijetu

Ovaj prodavac kokica kaže da je najbogatiji čovjek na svijetu

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedini ulični prodavač kokica u cijelom Goraždu 69-godišnji Ahmet Velić tvrdi da je najbogatiji čovjek na svijetu. Razloga je bezbroj, zdravlje ga još uvijek dobro služi, posao manje-više, a društveni život trpi samo zbog vremenskih prilika.

Da ima više naroda, možda bi bilo i više posla. Ljudi odlaze, a kad sam ja počeo raditi, odmah iza rata, Goražde je bilo puno, piše Klix.

– Danas odlaze za poslom, i nikome ne treba zamjerati, moraju zaraditi negdje ako ovdje nema. Vratiće se kad zarade. Da su bolji uslovi i da ima više posla, bilo bi i zarade i ljudi – smatra Velić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U vrijeme kad se počeo baviti prodajom kokica čak je imao i konkurenciju. S vremenom su pronašli bolje poslove pa je Ahmet ostao jedini prodavač kokica.

– Bilo je i drugih, ali da je to bilo tako dobro, ne bi svi otišli da traže druge poslove. Nije to neka sreća, ali marka po marka ide, i treba znati s ljudima. Prodavao sam nekad i kestenje, ali sad ne moram toliko. Meni je dovoljno – kaže Ahmet.

Iako je odavno u penziji, odlučio je nastaviti prodaju. Zarada mu nije najvažnija, važno je, kaže, biti među ljudima.

– Čovjek ne može živjeti sam, ja sam bez supruge, imam porodicu, ali šta ću ja kući sam, svi odoše svojim poslom. Zaradio, ne zaradio, to me toliko ne interesuje, ali volim biti među narodom, samo da nije ‘robija’ kod kuće. Samac čovjek, nije dobar nigdje, ni usred grada, a ovako, dobar sam sa svima, pazarilo se, ne pazarilo, šta god bude, ja sam zadovoljan. Srećem ljude, razgovaramo. Na ulici sam, čujem i vidim i što treba i što ne treba, ali na jedno uđe, a na drugo izađe – kaže Velić.

Ahmet kaže kako ima najveći poslovni prostor u gradu, u samom centru.

– E to je bogatstvo, a posao kao i svi drugi. Iza rata je bilo siromašno, ali sam nekako ‘saletio’ za ovaj aparat i počeo prodavati kokice, košpe radim kod kuće u tepsiji. Prije rata sam radio u bivšem Azotu u Vitkovićima, ovo sad plaćam kao kućnu radinost. Najbolje se prodaje ljeti i kad je festival. A ostalim danima, nekad prodam sve, nekad malo. Petkom i subotom više, i kad ima neki događaj ili utakmica u sportskoj dvorani, pa budem u blizini, da raji bude bliže da ne dolaze ovdje po kokice. Njima dobro, a i meni. Zima je tanka, budem popodne ili predveče po dva tri sata, ali vidim ja po svom poslu kako je manje ljudi zimi – priča Ahmet.

Mušterije ga vole, jer je “roba” uvijek svježa, a cijene iste od početka do danas.

ASHA prodaja vozila