Početna Magazin Oprezno s kupovinom polovnjaka, ovih 10 modernih motora mehaničari ne preporučuju

Oprezno s kupovinom polovnjaka, ovih 10 modernih motora mehaničari ne preporučuju

Istraživanje koje je detaljno proveo njemački magazin Auto Motor und Sport, kaže da je vozačima često najkorisnije posmatrati koje automobile mehaničari kupuju, odnosno koje potpuno izbjegavaju i na kraju ne preporučuju. Ovih 10 motora su na toj listi.

Većina vozača kada namjerava kupiti novi automobil traži informacije od stručnih osoba, jer postoje modeli koji nose lošu reputaciju. Na kraju, statistike i stvarna iskustva u servisima to pokazuju.

Zato su mehaničari korisni izvor informacija, jer njihov rad i iskustvo najbolje pokazuju kako neki motori imaju češće probleme od drugih. Tako su njemački novinari iz publikacije Auto Motor und Sport identifikovali 10 modernih benzinskih motora koje mehaničari nikada ne bi kupili, niti preporučili zbog njihovih hroničnih problema.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Njemački novinari ističu da statistike pouzdanosti, poput JD Powera ili sličnih, pokazuju da je u posljednjih 5-7 godina stopa kvarova po automobilu, čak i u prvim godinama rada, postala veća. Također, TUV statistike iz Njemačke pokazuju da je stopa odbijanja na tehničkom pregledu relativno novih automobila sada veća nego što je bila prije 10 godina. To nas dovodi do zaključka da se povećao i broj motora s lošim inžinjerskim rješenjima, što je činjenica koju dodatno naglašavaju dugi preporučeni intervali za izmjenu ulja, manje viskozno ulje i mnogi drugi sporedni uzroci.

Međutim, njemački novinari su odabrali motore za koje mehaničari kažu da se vrlo jasno ističu ogromnom stopom hroničnih problema. Neki od njih su suviše poznati i nose breme s kojim se teško nose.

Stellantisov 1.2 PureTech motor, u verziji s mokrim remenom, koji se može naći ispod haube mnogih modela iz Stellantis grupe, ali i Toyote, označen je kao prvi vrijedan spomena kao onaj koji treba izbjegavati. Problem je poznat — mokri zupčasti remen, koji proizvodi Continental, pati od degradacije zbog hemijskog sastava motornog ulja u kojem se nalazi, posebno ako se poveća koncentracija benzina u ulju ili ako se ono degradira, te remen počne da se raspada, njegova vlakna dospijevaju u karter i blokiraju ulje da prodre u dovoljnim količinama do pumpe za podmazivanje motora.

Praksa je pokazala da se degradacija remena brzo ubrzava ako se koristi ulje iste viskoznosti kao preporučeno, ali od drugih proizvođača osim originalnog, gdje hemijski sastav može biti malo drugačiji. Još brža je degradacija ako se pomiješaju dvije vrste ulja.

Ali problem s remenom je ionako hroničan i čak i oni koji će se tačno pridržavaju preporučenog ulja, na kraju će ga degradirati. Zato treba zanemariti početne preporuke i remen treba mijenjati na maksimalno 70.000 km ili svake tri do četiri godine. Ponekad je potrebno da se ova promjena obavi ranije, a do tada treba specijalnim mini alatom provjeravati širinu remena.

Nijemci, međutim, upozoravaju da su u mnogim radionicama u njihovoj zemlji troškovi rada za ovu operaciju vrlo visoki zbog složenosti pristupa. Zbog toga su ponekad pojedini modeli praktično osuđeni na otpis.

Fordovi 1.0/1.5 EcoBoost i 2.0 EcoBlue motori imaju potpuno isti problem sa zupčastim remenom. Svi simptomi su identični onima kod gore navedenih PureTech motora – remen se raspada od ulja i goriva koji ulaze u ulje, sve se ubrzava rijetkim izmjenama ulja ili kratkim ciklusima vožnje, koji ne uspijevaju dovoljno zagrijati motor da ispari gorivo iz ulja, a na kraju se uljno sito blokira i motor rizikuje detonaciju.

Ovi motori također imaju drugi remen, na pumpi za ulje, koji je napravljen od sličnog materijala i ima slične probleme. I Stellantis i Ford su kasnije prešli na lanac razvoda zbog ovih problema, ali je remen pumpe ostao isti i rizikuje daljnju degradaciju. Nijemci kažu da zamjena zupčastog remena kod Forda može koštati 2.500 eura u njihovoj zemlji, što je mnogo, s obzirom na to da se sve mora raditi najviše svakih 70-80 hiljada kilometara.

Fordov 2.0 EcoBoost motor ima četiri cilindra, a ne tri, kao 1.0 ili 1.5, ali pati od potpuno drugačijeg problema, kažu Nijemci. Blok motora vrlo često puca kod ovog motora, što je posebno prisutno na Ford Kugi. Najbolji pokazatelj situacije je nagla potrošnja antifriza od strane motora. U ovom slučaju, motor je nepopravljiv, odnosno, napuknuti blok se može samo zamijeniti.

Land Roverovi 2.0-litarski motori također su bili uključeni na listu, ali nisu jedini navedeni za britanski brend. Dakle, 2.0-litarski benzinski motori pate od sličnog problema kao i oni na Ford Kugi, gdje blok motora može pući. Stariji modeli imaju problema s 2.7-litarskim ili 3.0-litarskim V6 dizel motorom, koji je Land Rover nekada razvio zajedno s PSA i Fordom.

Zupčasti remen treba mijenjati mnogo češće nego što je prvobitno preporučeno, a kada se ovaj motor nalazi na modelima Land Rovera s krutim okvirom, karoserija se mora ukloniti s okvira, a motor odvojiti od mjenjača da bi se to uradilo, prema službenim uputama. Moderniji 2,0-litarski motori iz Ingenium porodice imaju barem jednako problema sa zupčastim remenom, kažu Nijemci, a uz to imaju i kritične ležajeve koji otkazuju i često otkažu.

BMW-ovi 2,0-litarski dizelski i benzinski motori, proizvedeni od 2007. do 2014. godine, identifikovani su kao velika grupa motora koji stvaraju česte probleme s održavanjem. Novinari kažu da je lanac razvoda na ovim motorima bio premalen i slab da bi se nosio s njim i da se na kraju prerano istegnuo, generišući cijeli lanac problema. Navodno su problematični motori iz ovog perioda N47, B47, N20, B20, B48 i B38. Simptom problema je zvuk škripanja pri pokretanju, u početku vrlo kratak, a zatim postaje sve izraženiji kako problem napreduje.

Međutim, i ovdje se lanac nalazi na stražnjem dijelu motora, što znači da ga je potrebno odvojiti od mjenjača da bi se zamijenio, a to povećava cijenu rada. Međutim, ovdje Nijemci kažu da mehaničari imaju malu tajnu – ako pratite stanje lanca i zamijenite ga na vrijeme, onda motori dugo traju i vrlo su ugodni za vožnju, a neki od njih iskorištavaju činjenicu da drugi bježe od ovih motora i kupuju one u dobrom stanju, pravilno ih održavajući, i onda su bez problema.

Opelov motor od 1,4 litra, ali posebno mjenjač M32, najproblematičniji je, naročito oni proizvedeni između 2004. i 2012. godine. Mjenjač pati od slabe konstrukcije i sve motore koji su s njim spojeni treba izbjegavati, kažu mehaničari. Ističu da je isti mjenjač ugrađen i na modele Alfa Romeo 159, Spider ili Mito, Fiat Punto, Chevrolet Cruze, Saab 9-3 i Saab 9-5, kao i na Lanciji Delta.

Mercedesov 4,6-litarski V8 motor je ovdje iznenađujuća pojava, ali ga mehaničari prikazuju kao problematičnog. Kodnog naziva M278, verzije proizvedene između 2010. i 2015. godine obično se nalaze na modelima s indeksom 500, kao što je S500.

Problem motora dolazi od posebnog sloja premaza unutar cilindara, nazvanog Silitec, koji ne traje više od 150.000-200.000 km. Nakon što premaz nestane, trenje klipa o cilindre se mijenja, motor radi jače i pravilnije, sve dok se ne pojavi kucanje. Mercedes je prepoznao problem i prešao na drugu vrstu premaza počevši od 2015. godine.

Volkswagenov TDI biturbo motor u VW T5/T6 pokazao se izuzetno problematičnim. Kodnih naziva CFCA, CXEB ili CXEC, ovi motori često imaju ogromnu potrošnju ulja, probleme s turbinom, a primarni uzrok se smatra loše dizajniranim EGR ventilom.

Potrošnja antifriza je također čest slučaj. Kod novijih DZMA motora, oštećenja često nastaju zbog pumpe za ulje. Rješenje je skraćivanje intervala održavanja na maksimalno 15.000 km i kontinuirana provjera komponenti, uz česte popravke potrebne.

Volkswagenovi turbobenzinci EA111 1.2 TSI i 1.4 TSI, posebno iz ranih perioda proizvodnje, bili su poznati po problemima sa zatezačem lanca razvoda, što je također uzrokovalo probleme sa razvodom.

Cijevi turbine bile su još jedna ranjivost, a verzije koje imaju i mehanički kompresor i turbinu često pate od kvara klipnih prstenova zbog termičkog naprezanja klipova. Da bi se to spriječilo, potrebno je skratiti i servisni interval, provjeriti injektore i obratiti veliku pažnju na kvalitet goriva.

Nissanov CVT mjenjač, kao i kod Opela, mehaničari su više ukazali na problematičniji mjenjač nego motor, od proizvođača Jatco. Loše je dizajniran, s nedovoljnim hlađenjem tokom intenzivnije upotrebe, što ga predisponira za visoku stopu kvarova, s nemogućim popravkama zbog njegove konstrukcije.

Njemački novinari stoga preporučuju izbjegavanje ovih motora, bilo da su neki od njih još uvijek u trenutnoj proizvodnji ili ih razmatrate kao opciju u polovnim automobilima. A onima koji već posjeduju automobil s nekim od navedenih motora savjetuju da uzmu u obzir njihovu krhkost i ranjivosti, kako bi mogli obaviti preventivno održavanje i izbjeći skupe popravke.

Klix

Pratite Prijedor24 i na društvenim mrežama: