Početna BiH Novinarske tastature ostaju bez slova

Novinarske tastature ostaju bez slova

Novinari u cijelom regionu Zapadnog Balkana rade u nepovoljnim uslovima, slabo su plaćeni, suočeni su sa svakodnevnim pritiscima, a zakoni koji uređuju njihova prava imaju niz manjkavosti ili se ne primjenjuju.

foto: pixabay

Ovako medijski radnici i njihovi predstavnici iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine za portal CAPITAL ocjenjuju ambijent u kojem rade novinari.

Najbolja situacija za novinarstvo u Hrvatskoj bila je u vrijeme tik pred ulazak u Evropsku uniju, smatra novinarka HRT-a i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever.

“Nakon ulaska u EU kao da je sve stalo”

“Tada je Hrvatska morala ispuniti zahtjeve u pristupnom procesu, i mediji i nevladine organizacije imale su pomoć u mnogim segmentima od evropskih organizacija i institucija i tada je zaista bio najviši nivo slobode u našim medijima”, navela je Sever.

Istina, kaže ona, mediji se tada još nisu oporavili od posljednje velike krize 2008. godine, ali cijeli sistem je ipak uživao više slobode nego nakon ulaska u EU.

“Nakon ulaska sve kao da je stalo. Monitoring demokratskih procesa, podrška razvoju demokratije i slobodi medija. Štaviše, apliciranje za podršku za jačanje medija nakon ulaska postaju dosta komplikovaniji, te je i na taj način civilni sektor doživio udar. Evropa kao da nakon ulaska kaže – ok, sad je sve dobro, sad možete sami. Onda se pokazalo da ne možemo i da su svi pokazatelji u padu, uspostavom Rule of law mehanizma dobili smo priliku upozoriti na probleme pa se tim putem borimo vratiti snagu”, objašnjava Maja Sever.

Prema njezinim riječima Hrvatska je vjerovatno u prednosti od medijskog okruženja u regionu.

“Jer nas je taj ulazak prisilio da uskladimo zakonodavstvo s evropskim, a i taj neki monitoring i zahtjevi iz Brisela da se poštuju vrijednosti EU ipak u posljednje vrijeme dopiru do nas, ali primjer Slovenije najbolje pokazuje kako se to sve u trenu može urušiti”, dodaje Sever.

Pritom, ona ističe da bi trebalo raditi na svemu kada su u pitanju prava i zaštita novinara, a posebno na zaštiti radničkih prava jer Hrvatska ima samo dva kolektivna ugovora i slabu zaštitu osnovnih radničkih prava, posebno u privatnim medijima.

Insistirati na jačanju nezavisnosti

Prava frilensera veoma su slabo regulisana. Nemamo čvrsti sistem zaštite novinara i novinarki koji su sve više na udaru, ne samo online zlostavljanja, nego i fizičkih napada. Pokušavamo uspostaviti saradnju s nadležnim institucijama kako bi postavili čvrsti mehanizam brzog alarma i zaštite novinara, na samom smo početku, ali uz pomoć evropskih kolega guramo u tom pravcu. Što se tiče nezavisnosti i slobode medija važno je insistirati na jačanju nezavisnosti javnih servisa, prvenstveno Hrvatske radio televizije, osiguranju transparentnog sufinansiranja novinarskog rada, jačanju nezavisnosti lokalnih medija”, rekla je Sever.

Dodala je da je posla mnogo, ali da izbora nema.

Novinarstvo je javno dobro i moramo se boriti”, poručila je ona.

Radičević: Pravna regulativa u praksi samo mrtvo slovo na papiru

Jedno od najvećih regionalnih esnafskih udruženja – Udruženje novinara Srbije (UNS), kao i organizacije civilnog društva generalno su jedinstveni u ocjeni da su novinarska prava i slobode u Srbiji u rasponu od ograničenih do ozbiljno ugroženih.

“Oblici pritisaka su različiti, najčešće su u pitanju politički uticaji. Međutim, takvom stanju bitno doprinosi i izuzetno loš socio-ekonomski položaj novinara i medijskih radnika. Zato je i autocenzura možda nikad izraženija u oblasti srpskog javnog informisanja. S druge strane, takvo stanje je paradoksalno, s obzirom da se smatra da je ustavnom i zakonskom pravnom regulativom u Srbiji dosta toga pozitivno uređeno. Nažalost, očigledno je da se ti mehanizmi koriste parcijalno, ili se čak uopšte i ne primjenjuju, te u mnogim situacijama možemo konstatovati da nam je dobra pravna regulativa u praksi ustvari samo mrtvo slovo na papiru”, rekao je predsjednik Izvršnog odbora Udruženja novinara Srbije Slobodan Radičević.

Prema njegovim riječima institucionalno organizovanje u pokušaju zaštite novinarskih prava i sloboda posljednjih godina u Srbiji je uznapredovalo. Naročito u oblasti bezbjednosti novinara.

“Srbija ima dvije radne grupe za bezbjednost i zaštitu novinara, jasno postupanje tužilaštava i policije u slučajevima ugrožavanja bezbjednosti novinara, SOS-telefon, inicijativu za preciznija i stroža postupanja nadležnih organa na polju bezbjednosti novinara kroz izmjene i dopune Krivičnog zakona i Zakona o javnom redu i mir”, ističe Radičević.

Međutim, ako pogledamo statistiku prijetnji i napada na novinare, sa žaljenjem moramo konstatovati, da je ona poražavajuća, jasan je naš sagovornik. Kaže da se tu susrećemo sa paradoksalnom situacijom.

Nešto ne štima?

“Nikada više mehanizama za unapređenje novinarskih prava i sloboda i istovremeno nikada više različitih oblika ugrožavanja bezbjednosti novinara. Dakle tu nešto ne štima. Još uvijek nemamo jasne pravosnažne osuđujuće presude za najteže oblike napada na novinare, a to su ubistva iz prethodnih decenija, ali i paljenje kuće i ugrožavanje života porodice Milana Jovanovića iz skorijeg perioda”, podsjeća Radičević.

On upozorava da u tom svjetlu, ako napadi na novinare nisu efikasno i strogo sankcionisani, ne možemo ni očekivati da strah novinara bude manji.

Kaže da UNS na tome stalno insistira kod državnih organa Srbije, ali istovremeno traži i pokretanje međunarodne istrage o ubistvu i nestanku 19 novinara na prostoru Kosova i Metohije u periodu od 1998-2005. godine, kao i o eventualnoj međunarodnoj odgovornosti za bombardovanje RTS-a 1999. godine i ubistvo 16 medijskih radnika.

Iako kaže da nije dovoljno upoznat sa stanjem prava novinara u Republici Srpskoj, Radičević ističe da je poznato da je generalno stanje na nezadovoljavajućem nivou.

“I to je nažalost slično, ne samo sa stanjem u Srbiji, već sa manje ili više razlike sa stanjem u gotovo svim državama bivše Jugoslavije. Nedavno su Reporteri bez granica objavili Indeks medijskih sloboda u svijetu i Srbija je na toj listi uznapredovala za čak 14 mjesta u odnosu na prethodni izvještaj. U javnosti se ističe taj podatak, ali se prećutkuje da je taj Indeks rađen po novoj metodologiji, koju treba prvo dobro analizirati, pa donijeti zaključak”, rekao je predsjednik Izvršnog odbora UNS.

On smatra da je napredak registrovan upravo u dobrom zakonodavnom okviru.

“Ali već sam rekao da nažalost to u praksi još nije vidljivo kroz veće novinarske slobode. Dakle, ako uopšte treba nešto prepisati od Srbije, to jedino može da bude institucionalne inicijative i organizovanje u formiranju mehanizama za zaštitu novinara i medijskih sloboda”, dodao je Radičević.

UNS je krajem prošle godine bio domaćin Međunarodne konferencije o bezbjednosti novinara u državama bivše Jugoslavije.

Zaključci sa tog skupa su poražavajući, jer je na osnovu iznijetih činjenica i iskustava zajednički konstatovano da je stanje u svim državama, bez izuzetka veoma loše.

Najčešće se pominju dva glavna faktora: politički uticaj i loš materijalni položaj novinara.

“Sasvim dovoljno da novinari žive u strahu, bez sudskih epiloga u brojnim slučajevima napada na novinare, sa većim stepenom autocenzure i naravno da to pokazuje da su novinarska prava i slobode bitno ugroženi. Ipak, ako je vjerovati metodologiji pomenutog Indeksa Reportera bez granica, Srbija je, poslije Albanije, u ovom trenutku najniže rangirana od svih zemalja na Zapadnom Balkanu”, zaključio je Radičević.

Regulativa u Crnoj Gori ne odražava potrebe

Novinari i novinarke i drugi medijski radnici rade u veoma nesigurnim i nepovoljnim uslovima, koji su u finansijskom smislu djelimično unaprijeđeni izmjenom poreskih regulativa u okviru programa „Evropa sad“.

Ovako ocjenjuje prava novinara u Crnoj Gori i regulativu koja tu oblast uređuje stručni saradnik u Sindikatu medija Crne Gore Dražen Đurašković.

Međutim, on ističe da, zbog kašnjenja zarada u pojedinim medijima, kolege i koleginice još nisu osjetile benefite programa, iako se sprovodi od početka ove godine.

Istraživanje socio-ekonomskog položaja medijskih radnika u Crnoj Gori krajem prošle godine pokazalo da prekovremeni rad i rad tokom praznika i dalje nije plaćen dobrom dijelu naših kolega i koleginica, ali posebno zabrinjava cenzura i autocenzura koja je identifikovana kao značajan problem. Medijska regulativa je izmijenjena 2020. godine, ali i dalje ne odražava potrebe medijske zajednice, prvenstveno zaposlenih u medijskoj industriji”, kaže Đurašković.

Sindikat medija Crne Gore je aktivno učestvovao u novim pregovorima o izmjeni medijske regulative.

“Očekujemo da ćemo, ukoliko naša rješenja budu prihvaćena, uticati na jačanje integriteta naših kolega i koleginica”, vjeruje Đurašković.

Takođe, Crna Gora bi prvi put mogla da dobije Medijsku strategiju 2022-2026, koja je nedavno bila na javnoj raspravi i u čijoj izradi je Sindikat medija aktivno učestvovao. Riječ je o prvom Vladinom dokumentu koji apostrofira socio-ekonomski položaj zaposlenih u medijima, kao i značaj kolektivnog pregovaranja u medijima.

“Posebna oblast značajna za razumijevanje položaja zaposlenih u medijima jeste pitanje bezbjednosti. Ukoliko znamo da smo prošlu godinu završili sa rekordnih 28 napada, uvreda, prijetnji na štetu medijskih radnika, da najozbiljniji napadi i dalje ostaju nerasvijetljeni, znamo da naši zaposleni rade u, najblaže rečeno, nepodsticajnoj atmosferi. Sve to, uz nepovoljan materijalni položaj i brojne profesionalne izazove, utiče da se studenti i studentkinje novinarstva sve češće odlučuju da zaposlenje ne traže u medijima već u srodnim djelatnosti”, kaže Đurašković.

On ističe da je sve ovo jedan jasan alarm za sve društvene aktere da moraju ozbiljno shvatiti položaj novinara i novinarstva, i preduzeti sve iz svoje moći da ga unaprije, ukoliko žele dobrodit društvu i demokratiji.

Kolektivno pregovaranje veoma moćan alat

Đurašković savjetuje kolegama u Bosni i Hercegovini da obrate pažnju da značajnu ulogu u unapređenju socio-ekonomskog položaja zaposlenih u medijima imaju upravo radničke organizacije.

Jačanje podrške sindikalnom pokretu osnova je za stvaranje ambijenta u kome će fokus biti na unapređenju njihovih radnih prava.

“Kolektivno pregovaranje je veoma moćan alat u rukama sindikata koji može poslodavce u medjima, bez obzira da li dolaze iz javnog ili realnog sektora, da natjera da misle kroz prizmu zadovoljstva svojih zaposlenih, koji će jedino u toj situaciji dati svoj maksimalan doprinos”, rekao je Đurašković.

Sloboda izražavanja i sloboda medija su neke od ključnih oblasti pregovaranja Crne Gore sa Evropskom unijom.

Evropska komisija u svojim izvještajima detaljno targetira najveće probleme crnogorske medijske scene i ambijenta u kome rade mediji i zaposleni u medijima.

“Raduje nas da je fokus Evropske unije i na uslovima u kojima rade novinari i novinarke u Crnoj Gori, ali nismo srećni što pojedine probleme, kao što je nekažnjivost napada na novinare, „vučemo“ već godinama. Mislimo da je dobro da postoje stremljenja naših država ka evropskim standardima, ali isto tako veoma je važno da naše donosioce odluka natjeramo da te standarde sprovode u djelo, jer samo tako možemo stvarati društvenu atmosferu koja je povoljnija za rad novinara i novinarki, od čega benefite ima cijelo društvo”, rekao je Đurašković.

Iz razgovora sa kolegama iz regiona Đurašković je uočio da se manje-više svi suočavaju sa istim problemima: loši uslovi rada, ugrožavanje bezbjednosti, pritisci.

“Bitno je da razmjenjujemo pozitivne prakse i iskustva iz regiona i da damo sve od sebe da ih ponudimo naših donosiocama odluka, možda ćemo na samom početku naići na zid, ali vjera da možemo da unaprijedimo trenutno stanje treba da nas vodi ka stalnim pokušajima”, zaključio je Đurašković.

Šušak: Niska primanja novinara u BiH

Novinar Vladimir Šušak rekao je da su jako niska primanja novinara u Bosni i Hercegovini u odnosu na zemlje regiona, te među najnižim platama kada je riječ o visokoobrazovanoj populaciji.

“Istovremeno, još postoje novinari koji rade na crno ili su prijavljeni na niže plate, a dio dobijaju u kešu (koverti). Ne poštuje se kod svih novinara ni zakonska odredba o broju dana godišnjeg odmora niti isplate naknada poput toplog obroka, prevoza i slično”, istakao je Šušak.

Takođe, on manjkavost vidi u zakonskoj regulativi koja bi zaštitila novinare od prijetnji i pritisaka.

Šušak smatra da su potrebne strože kazne kada je riječ o napadima na novinare zbog obavljanja njihovog posla.

“Smatram da je potrebno potencirati da novinari ili bar dio njih koji radi najsloženije poslove imaju beneficirani radni staž, s obzirom na stresnost i težinu posla koji obavljaju. To je nešto na čemu rade medijski sindikati i udruženja u regionu”, zaključio je Šušak dodajući da se trenutno o tome vodi debata u Crnoj Gori.