Još se nije stišala prašina oko fijaska prilikom obilježavanja godišnjice Oluje u Prijedoru, o neprimjerenosti tog mjesta drugi put, kada je kao srpska žrtva prikazana djevojčica bošnjačke nacionalnosti koja je protjerana iz Žepe, a već se pojavio novi skandal.
U javnosti se pojavio spisak ubijene srpske djece u Sarajevu koji je objavio Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Na tom spisku je i ubijeni Marko Lukić koji je u trenutku smrti imao tek 11 godina. Njegovo ime godinama je uklesano na spomeniku ubijenoj djeci Sarajeva, ali se od 2019. nalazi u publikaciji republičkog centra „Žrtve Odbrambeno-otadžbinskog rata – Popis”. Za porodice ubijene djece Sarajeva to je uvreda i relativizacija zločina.
“Ja sam to juče vidio na Twitteru kad me označio SniperAlley.Photo. Oni su me označili jer su vidjeli ime i prezime mog brata. Našli smo još nekoliko djece, sad imamo šest imena za koje smo sigurni. Nas tri porodice ćemo pokrenuti tužbu, tužiće ih Grad Sarajevo, jutros smo dogovorili s gradonačelnicom”, kaže za Buku brat ubijenog Marka Lukića, Miroslav.
Vijest da se ime njegovog brata nalazi u publikaciji u kojoj se ne navode počinitelji ubistava duboko ga je potresla, ali je njemu i njegovoj majci probudila stara sjećanja i raskopala stare bolove.
“Grozno sam se osjećao. Svašta ti prođe kroz glavu. Paradoks, jedini veći paradoks bi bio da šutimo o tome, da kažemo – nema veze pa da sutra naprave spomenik i stave njegovo ime na taj spomenik”, priča nam Miroslav.
Priča je tek dospjela u fokus javnosti nakon nedavnog skandala u Prijedoru, a spisak Republičkog centra je korišten i u prilogu Dnevnika RTRS-a od 2. aprila 2023. Pod naslovom “Pravda u BiH i dalje slijepa za 106 ubijene djece iz Srpskog Sarajeva (VIDEO)” kada su djeca ubijena u Sarajevu od strane Vojske Republike Srpske predstavljena kao žrtve Armije BiH.
“Pred pravosudnim institucijama u BiH do sada nije pokrenuta nijedna istraga ili proces za ubistvo 106 srpske djece, tokom proteklog rata u tadašnjem Srpskom Sarajevu. Porodice ubijene djece boli činjenica da je svjetska javnost slijepa na njihovo stradanje i što prihvata samo narativ o bošnjačkim civilnim žrtvama. Naselja i gradski kvartovi koji su do potpisivanja Dejtonskog sporazuma bili dio Srpskog Sarajeva, konstantno su bili izloženi udarima i snajperskom djelovanju tzv. Armije RBiH”, navodi se, između ostalog, u spornom prilogu RTRS-a.
Novinar je tako netačno izvijestio da su sva ubijena djeca srpske nacionalnosti ubijena od strane Armije BiH, a kao izvor navodi Republički centar iz kojeg umjesto izvinjena stižu štura pojašnjenja i pojašnjenja kako su “žrtve tragičnog sukoba u regionu tokom devedestih godina prošlog vijeka na području bivše Jugoslavije, u kontinuitetu, predmet manipulacija i korišćenja u dnevno-političke svrhe.”
Iz Centra ne navode RTRS kao izvor takvih manipulacija iako je njihov prilog pokrenuo lavinu reakcija.
Pravdaju se kako je vođenje ratne evidencije nezahvalno, te da su podaci o ratnim žrtvama predmet stalnih revizija.
“Napomenuli bi da je, prije svega, u ovoj publikaciji izričito navedeno da su, kada je riječ o djeci koja su stradala na području Sarajeva, u obzir uzeto deset prijeratnih sarajevskih opština. Takođe, u ovoj publikaciji, ne spominju se okolnosti stradnja spornih žrtava”, navode iz Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. No, to bi trebalo da pošalju na adresu RTRS-a, a ne porodicama žrtava koje vrlo dobro znaju s čijeg položaja je ispaljena smrtonosna granata.
Kritikujući medije iz Federacije, iako je termin Srpsko Sarajevo upotrijebio RTRS, v.d. direktor Centra Viktor Nuždić kaže da u bilo kojoj evidenciji Centra, za bilo koju žrtvu, kao mjesto stradanja se ne može navesti Srpsko, odnosno Istočno Sarajevo.
“S obzirom na to da se prilikom unosa imena i prezimena lica koja su u federalnim medijima osporena od strane porodica, naglašavamo da su u bazi Centra svi oni evidentirani kao žrtve nepoznatih okolnosti stradanja, a evidentirani su, prevsahodno, na osnovu publikacije „Dosije Sarajevo“, autora Milivoja Ivaniševića iz 2017. godine, gdje su svi oni označeni kao lica srpske nacionalnosti stradala na području Sarajeva”, dodao je Nuždić.
Iz Centra nastavljuju kritikovati medije iz Federacije, ali ne pozivaju RTRS da isprave prilog u kojem koristeći nihove podatke govore o djeci žrtvama Armije BiH.
Porodice žrtava za Buku kažu da će istrajati u borbi i da neće odustati. Vjeruju da se iza svega ne krije greška nego propaganda.
“Nije greška. Oni vrlo dobro znaju šta rade. To je mašinerija propagande. Jako dobro znaju šta rade, oni nisu naivni ni glupi. Sve je ovo planski. Nije ni ono nekidan u Prijedoru slučajno i bezveze”, mišljenja je Lukić.
Cilj ovakvog izvještavanja RTRS-a i terminologije i metodologije centra nije ni istraživački, ni humani.
“Cilj je relativizacija i izjedanačavanje žrtve i agresora, umanjivanje bola žrtve. Ne znam. Ciljevi zla i širenje neistine. Istina kao nacionalni interes jedne grupacije ili naroda”, dodaje Lukić za BUKU.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica za Buku kaže da se u ovom slučaju, kao i u mnogim ranije, zloupotijebila istina i istorijske činjenice.
“I ovaj put je to otišlo još dalje jer su na red došli oni koji su najosjetljivija kategorija – mališani i djevojčice. Neshvatljivo je da se ovi koji se bave revizionizmom upuštaju toliko daleko da i tu populaciju žele da zloupotrijebe”, rekao je Grabovica.
Zabrinjava ga ćutanje institucija i njihova inertnost.
“Posebno treba istaći da Tužilaštvo BiH ne radi po tom osnovu ništa i da su oni jedan od uzroka zbog kojih se ovo dešava jer da oni rade svoj posao odgovorno i da su ga radili u proteklom periodu ovo i bilo šta slično se ne bi događalo”, dodaje Grabovica.
Prilog u kojem se djeca ubijena granatama s položaja Vojske Republike Srpske nazivaju žrtvama Armije BiH za našeg sagovornika je zloupotreba istine.
“I koliko znam, a znam, porodice su jako uznemirene i pogođene i one će najvjerovatnije podnijeti tužbu protiv odgovornih. Mislim da konačno treba stati u kraj zloupotrebama, a posebno kad se radi o žrtvama”, kaže Grabovica.
Gradonačelnica Sarajeva: Laži i podmetanja nećemo dozvoliti
Gradonačelnica Sarajeva, koja i sama odbija na spomen obilježju na Kazanima postaviti ploču na kojoj treba da pišu počinioci ubistava mahom srpskih civila, pružila je podršku porodicama ubijene djece u Sarajevu koja se nalaze na spornom spisku.
“Danas sam se sastala sa Miroslavom Lukićem, Danijelom Šahat i Dejanom Maleševićem čija braća su ubijena tokom opsade Sarajeva, a njihova imena su se našla na spiskovima ubijene djece u Republici Srpskoj. Kada su ubijeni Marko je imao 10 godina, Damir 17 godina, a Igor je imao 8 godina. Grad Sarajevo stoji uz porodice žrtava i iskoristićemo sva pravna sredstva da svi koji su zloupotrijebili nevine žrtve, ubijenu sarajevsku mladost, za to odgovaraju”, saopštila je Karić.
Haški sud je presudio kako su građani Sarajeva gađani snajperom i granatama dok su obavljali svakodnevne aktivnosti što govori o ciljanom ubijanju civila, mimo sivh pravila ratovanja. Sud je zbog terora nad civilima na doživotne kazne zatvora osudio Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Stanislava Galića. Zbog terora nad građanima Sarajeva na 29 godina zatvora osuđen je i bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomir Milošević. Ovi podaci nisu navedeni u prilogu RTRS-a o djeci ubijenoj u Sarajevu.
