Nedostaje mi taj osjećaj zajedništva, ono kad znaš da su prijatelji i obitelj tu, blizu, i da se možeš osloniti na njih”, kaže Dario.
Potraga za boljim životom svojstvena je svim ljudima, a čini se da smo mi u Bosni i Hercegovini stalno u toj priči traganja. Taj bolji život željeli bismo da ostvarimo ovdje, ali decenijama ga tražimo u drugim državama s nadom da ćemo se jednom vratiti na rodnu grudu.
U posljednjih deset godina broj stanovnika iz BiH koji žive i rade u Njemačkoj višestruko se povećao. Kada dođe vrijeme praznika, mnogi se vrate u rodni kraj, a tada se pretresaju razne teme.
Dario je ovih dana došao kući jer je imao jednu neodložnu obavezu i nije mu se isplatilo da dolazi za nedavne praznike pa je sada ovdje. Srećom, ovaj dolazak planirao je unaprijed, pa je uspio da dolati za nešto manje od 200 evra.
“Valja planirati, i to tri mjeseca ranije”, kaže uz smijeh, piše Večernji list.
Frankfurt, gdje Dario živi, jedno je od najvažnijih finansijskih centara Evrope. Sagovornik nam otkriva da zarađuje neto 3.000 evra mjesečno.
“Troškovi u Frankfurtu jako su visoki. Najveći dio mjesečnog budžeta odlazi na stanarinu i režije, što iznosi oko 1.500 evra. Frankfurt, kao jedan od najskupljih njemačkih gradova, nudi razne pogodnosti, ali istovremeno predstavlja izazov zbog visokih troškova stanovanja”, objašnjava.
Pitali smo ga što mu olakšava život u Njemačkoj.
“Dječji doplatak čini bitnu razliku u mom mjesečnom budžetu. Imam troje djece i dobijam ‘kindergeld’ za svako od njih, što mi je pravo olakšanje. Njemačka vlada daje 250 evra po djetetu, dakle, to mi je 750 evra mjesečno. To gotovo pokrije troškove stanarine, što je velika stvar. Bez tog dodatka bilo bi mnogo teže pokriti sve obaveze”, otkriva nam.
Na pitanje bi li mijenjao Frankfurt za neki manji grad, odgovara: “Nisam razmišljao o tome iako bi tamo stanarine bile niže. Frankfurt nudi puno prilika za posao, obrazovanje i sve što je potrebno za moju porodicu. Djeca mi ovdje idu u školu i jako mi je važno da imaju priliku da se razvijaju i obrazuju. Njemačka ima dobar sistem obrazovanja i mnogo strukovnih programa za mlade. Ako moja djeca žele, mogu da se odluče za strukovno obrazovanje i odmah nakon škole početida rade u nekoj od industrija. To je siguran put do posla, a ovdje se stručne vještine zaista cijene. Za njih ovdje postoji mnogo više mogućnosti nego u BiH”, iskreno kaže.
O povratku u domovinu i razmišlja i ne razmišlja.
“Kad me već pitate, nisam siguran da bih se vratio u BiH. Kad sve zbrojim, posao ovdje stvarno nudi više opcija. Imao sam sreću da nađem stabilan posao, ali ovdje uvijek postoji prilika za dodatni rad ako to želim. A Njemačkoj sada trebaju radnici. Potražnja je velika i osjećam da sam u mnogo boljoj poziciji nego što bih bio kod kuće. S druge strane, kako god okreneš, ima stvari koje ni jedna zemlja ne može nadomjestiti. Nedostaje mi taj osjećaj zajedništva, ono kad znaš da su prijatelji i porodica tu, blizu, i da se možeš osloniti na njih”, kaže.
Nedostaje mu opušteni duh domovine.
– Kod nas je drukčije; ljudi imaju vremena za kafu, za razgovor. Nedostaje mi taj opušteni duh, ono kad se poslijepodne iznenada nađeš s nekim prijateljem i ostaneš do mraka, samo uz priču. Kad si daleko, počneš da cijeniš te male stvari, običaje, sve ono što uzimao zdravo za gotovo – ističe.
Govori o još jednoj stvari koja ga muči u posljednje vrijeme – povećanoj nesigurnosti na ulicama.
– Iskreno, osjećam se manje sigurno nego prije. Frankfurt je veliki grad te, kao i u mnogim evropskim gradovima, kriminal je porastao. Prije sam se bez problema šetao noću, a sada radije izbjegavam takve šetnje. Čujem slične priče i od drugih ljudi. Bezbjednosna situacija se pogoršala, što stvara dodatni stres. Migrantska kriza, koja je počela 2015. godine, čini se da ovdje stalno doseže vrhunac. Ne znam što će biti – kaže.
Dodaje i svoje mišljenje o socijalnoj pomoći za migrante.
– Nemam loše mišljenje ni o kome, ali mi smetaju oni koji su došli tu da žive na račun države, a ne rade ništa. To nije pošteno prema nama koji radimo – kaže.
Dario očekuje promjene na izborima u februaru iduće godine.
– Koliko god je Angela Merkel zadala problema puštanjem velikog broja ilegalnih migranata u državu, toliko je svojim potezima podigla privredu zemlje, koje je nakon njenog odlaska počelo da tone. Zato očekujem promjene, i to zbog nas brojnih iz BiH koji smo u Njemačkoj. Jer sve više osjetim napetost na ulicama, posebno naveče.
Prije nisam imao nikakav problem da prošetam noću, ali sada to izbjegavam. Svjestan sam da je Frankfurt jedan od najvećih i najživljih gradova u Njemačkoj, pa su takve situacije možda i očekivane, ali osjećaj nesigurnosti kao da raste iz godine u godinu. Pričam s prijateljima i kolegama koji žive u drugim dijelovima Njemačke i slične su priče – ljudi osjećaju da nisu više potpuno sigurni. Osjećaj bezbjednosti bio je jedan od razloga zbog kojih sam odlučio da ostanem, ali sada je ta prednost značajno umanjena – priča sagovornik i to povezuje s migrantskom krizom i izazovima koji su uslijedili.
Ističe da je država preopterećena.
– Priliv novih ljudi zahtijeva resurse, organizaciju, integraciju, a čini se da je to pritisak s kojim se Njemačka nije do kraja uspjela da se nosi. To je problem koji neće nestati sam od sebe i mislim da će svaki budući političar morati da posveti posebnu pažnju rješavanju ovih pitanja kako bi se ljudi poput mene osjećali sigurno – rekao je.
