fbpx

Neki tamo klinci sportisti

Da li je neko primjetio da postoje neki tamo klinci u nekom tamo Hunters-u i da postižu neke tamo rezultate?!

U godini za nama, 12-oj od osnivanja KK Hunters, oni imaju ekipni rezultat koji niko ranije nije postigao u košarci našeg grada, ali malo je takvih rezultata i u drugim sportovima za taj uzrast. Oni su svoj rad, znoj, odricanje… krunisali sa bronzanom medaljom u pionirskom prvenstvu Republike Srpske pa istom potvrdili i u prvenstvu BiH. Bolji su bili samo OKK Leotar Trebinje i KK Budućnost Bijeljina, a iza je čak ostala KK Igokea Aleksandrovac. Oni su u novoj sezoni kao kadeti (uz nekoliko saigrača godinu starijih) nastavili sa odličnim igrama i plasirali se u jedinstvenu ligu RS najboljih 6 ekipa Košarkaškog Saveza Republike Srpske.

Ta djeca žive za košarku, za sport, za druženja i putovanja… ali to izgleda ne prepoznaju svi oni koji bi trebalo da im pruže makar dio podrške. Žalosno je konstatovati da ih malo ko prati, da je medijski prostor prezauzet da bi i oni dobili nešto više minuta ili rečenica, da njihovi rezultati nisu adekvatno vrijednovani zbog takvih pravilnika/kriterijuma, da osim roditelja i malog broja ljudi, prijatelja kluba, neko zna da uopšte postoje i postižu odlične ekipne ali i individualne rezultate. Malo ko zna, a i interesuje ga, da su među njima reprezentativci Srpske i potencijalni reprezentativci Srbije, da je jedan od trenera selektor U14 reprezentacije RS, da je klub možda najorganizovaniji u gradu sa najboljom vlastitom trenažnom infrastrukturom i trenerima kojima je košarka/sport struka, da u klubu redovno trenira 120+ dječaka i djevojčica od 4 do 16 godina… I niko im ništa nije poklonio, oni su to zaradili i zaslužili svojim radom, odricanjem, krvlju i znojem na mnogobrojnim treninzima i utakmicama. Još žalosnije je što Hunters-i nisu “usamljeni slučaj”, jer njihovu “sudbinu” dijele i neki drugi vrijedni mladi sportisti, mladost za koju se kunemo da su naša budućnost… To što su Hunters-i dobri i postižu dobre rezultate, ne znači da ikog drugog ugrožavaju ili da su rezultati drugih umanjeni i/ili manje vrijedni… to znači da i oni dobro treniraju i bore se, to znači da i oni imaju svoje mjesto u sportskoj areni i trude se da im je pozicija u njoj što viša…

Šta još treba da bi bili primjećeni, prepoznatljivi i priznati u sportskom miljeu Grada Prijedora i to u vremenu krize sportskih rezultata pogotovo u ekipnim sportovima… šta treba da bi i oni dobili “prostor” i “nagradu” za sve što pokazuju?! Da li uspjeh u našem društvu nabacuje dodatni teret na leđa uspješnih, da li je moguće da uspjehom “bodeš oči” i smetaš, da većina gleda da “zabode nož u leđa” i obezvrijedi postignuto?! Zašto ne možemo da se radujemo uspjesima drugih, uspjesima sporta i time promociji našeg grada?! Tako bi, valjda, pokazali svoju veličinu i ljubav prema ljudima/sportistima, poštovanje prema svakom trudu i kapi znoja koju mladi sportisti iskreno unose u svoj trening/takmičenje… ali izgleda da nema lijeka od straha “tuđeg” uspjeha. Previše pričamo, premalo radimo i volimo, prečesto mrzimo. Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti i poštovati.

Nikom ne pada na pamet tvrditi da je nečiji rezultat ili medalja bilo kojeg sjaja bezvrijedna jer je svaki sportski trud i trijumf vrijedan počasti. Trebamo se svi zajedno zapitati da li je sav taj rad i rezultat koji proizilazi iz njega dovoljno prepoznat, ispraćen i fer nagrađen od okruženja, grada, republike, države… od svih onih koji se zaklinju u mlade i sport kad im treba promocija?!

Najbolji među sportistima rade tako da se sve čini lako. Oni uspjevaju da lična i poslovna umešnost djeluje lagano, a sve ostvaruju graciozno kao labud kad pliva po vodi. Ali kao i kod labuda, neko “sa strane” ne vidi planiranje, disciplinu, trud i skoro besprekorno izvođenje koje se odigrava ispod površine. Ne dolazi sve sa srećom, tu je posvećenost i naporan rad. Kako bi rekao jedan vrhunski košarkaški trener: “Put do uspjeha je posvećenost. To je nešto što ne mogu svi da imaju, sa tim se ne rađaš, to se razvija, uči, a posvećenost se i trenira.”

Tužni, ali ponosni, sportski stručnjak
Siniša Šolaja
Trener košarke

Dental Studio Prijedor
ASHA prodaja vozila