U državi koja u svojoj historiji nije imala više policijskih agencija i pravosudnih institucija, nasilje postaje svakodnevica, pa s ulice ulazi i u ustanove i institucije. Doktorica Snežana pretučena je na svom radnom mjestu u Domu zdravlja u Bratuncu, profesoricu Oliveru iz Poljoprivredne i medicinske škole u Bijeljini šamarao je roditelj jednog od učenika nezadovoljan ocjenom, djeca nam prijete bombama kako bi izbjegla ispite, a političari ratovima kako bi izbjegli odgovornost za nerad…
Koriste haos
– Sukobi su završeni 1995., ali rat za BiH je tek tada počeo. Vidimo da se političari u ovom tranzicionom periodu ne snalaze, na to utječe složena struktura gdje nema zajedničke vizije, a kako ne funkcioniše politika, tako ni institucije ne pružaju ono što građani od njih očekuju. Zato grupe i pojedinci koriste ovaj haos, loše socijalne i ekonomske prilike. Kriminal je penetrirao u institucije, pa svi rade ono što ne ide u korist samih građana – kaže direktor Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović.
Sve lošijoj sigurnosnoj situaciji doprinose i nepovjerenje i otuđenost građana od samih institucija, dodaje Hadžović koji najveću odgovornost pripisuje vlastima.
– Svaki dan svjedočimo scenama, neadekvatnim postavljenjima i igrama i u policijskim i pravosudnim institucijama, pa su građani s pravom nezadovoljni njima. Sporo se reaguje, vidimo da Vlada KS tek na nagovor Vijeća roditelja, nakon mjesec, reaguje na dojave koje stvaraju haos i paniku. Pošto nema kvalitetnog odgovora države, imamo napade na zdravstvene i prosvjetne radnike. Ako se političari ne počnu dogovarati o nečemu i provoditi kvalitetne mjere, bojim se da idemo u sve lošiju situaciju, jer ni na ekonomiji se ništa ne radi, pa će ekonomski uslovi doprinijeti još većem nezadovoljstvu ljudi – ističe Hadžović.
– Dorothy Thompson, jedna od najutjecajnijih američkih kolumnistica i novinarki, koja je 1930-tih i 1940-tih ukazivala na prijetnju koju nacistička Njemačka predstavlja demokratiji i globalnom poretku, napisala je: “Mir nije odsutnost sukoba, već prisutnost kreativnih alternativa za odgovor na sukob – alternativa pasivnim ili agresivnim odgovorima, alternativa nasilju” – kaže profesor Fakulteta političkih nauka UNSA-e, sociolog Dino Abazović.
Sve vrste nasilja
Dodaje da smo, živeći odsustvo mira, suočeni sa svim vrstama nasilja – fizičkom, emocionalnom ili psihičkom, seksualnom, ali i strukturalnom, pa tvrdnja američkog književnika i publiciste Isaka Asimova (Isaac) da je nasilje utočište nekompetentnih, dolazi do punog izražaja.
– Upravo strukturalnom nasilju mora se posvetiti posebna pažnja, jer je uvriježena definicija strukturalnog nasilja neodgovarajuća ili nepostojeća akcija društva, u konačnici – države. Moramo početi identificirati okidače koji pogoršavaju probleme mentalnog zdravlja u našem društvu – zlostavljanje, negativnost i tjeskoba na društvenim mrežama, rodno uvjetovano nasilje, zloupotreba supstanci, stigma oko pitanja kao što su problemi sa identitetima i tako dalje – kaže Abazović.
Socijalna nepravda
Naglašava da se o ovom problemu mora više govoriti, kako bi se došlo do izvora.
– U hijerarhiji problema na kolektivnom nivou je osjećaj socijalne nepravde, ali socijalna pravda se ne može postići nasiljem. Zamislimo se nad riječima Bayarda Rustina, mirovnog aktiviste: “Ako želimo društvo mira, onda takvo društvo ne možemo postići nasiljem. Ako želimo društvo bez diskriminacije, onda ne smijemo diskriminirati nikoga u procesu izgradnje ovog društva. Ako želimo društvo koje je demokratsko, onda demokratija mora postati sredstvo, ali i cilj.” – ističe prof. dr. Dino Abazović.
