Džejms Obrajan, pomoćnik američkog državnog sekretara je prije par dana izjavio da BiH prikuplja prihode koji su među najvećima prema učešću BDP-a u svijetu, dok se većina građana bori da sastavi kraj s krajem. Rekao je i da pojedini politički lideri i njihove porodice postaju svakodnevno sve bogatiji: „Umjesto da se njima (prihodima) finansiraju kvalitetne javne usluge, novac nestaje u privatnim džepovima ili se koristi za održavanje velikih mreža političke podrške”.
S druge strane već godinama slušamo da je naš BDP, koji se koristi kao ključni pokazatelj ekonomske aktivnosti i prosperiteta jedne zemlje, ako ne najniži, onda među najnižim u Evropi. Prošle godine su podaci Eurostata govorili da je BDP u BiH 65 čak posto ispod prosjeka EU. Ništa bolja situacija nije bila ni ranijih godina.
Ekonomista Igor Gavran za BUKU kaže da su i jedna i druga konstatacija tačne- naš BDP je jako nizak u podređenih s razvijenijim državama, ali je to dodatno pogoršano prevelikim učešćem javne potrošnje.
„Kada je riječ o citiranim komentarima, oni jesu tačni jer ogroman dio javnih sredstava se zloupotrebljava i troši netransparentno uz bogaćenje pojedinih političara i onih s njima povezani. Međutim, mislim da suština problema nisu čak ni najgori od naših političara nego potpuno iracionalan sistem za čiju uspostavu odgovoran i Obrajan, obzirom da se “hvalio” svojim ulogom u kreiranju Dejtonskog sporazuma, vjerovatno najgoreg i najnefunkcionalnijeg ustava na svijetu, tako da mislim da je trebao i to spomenuti a ne samo pojedince“, jasan je Gavran.
Ujedno podsjeća da naše ustavno ustrojstvo podrazumijeva abnormalnu strukturu s ogromnim brojem administrativnih nivoa, vlada i institucija čija je jedina svrha politička i upravo su oni najveći problem i uzrok trošenja ogromnog dijela BDP-a.
„Jedan od najbolji simboličnih primjera koliko je nenormalno naše uređenje je da je prije rata praktično cijela vlast BiH bila smještena u tri zgrade -Izvrsno vijeće, Skupština i Predsjedništvo, a danas bi bilo moguće sastaviti cijeli grad od svih mogućih i nemogućih nivoa i institucija. Čak i da sve one rade savršeno i da imamo najbolje političare to nije normalan sistem i ne može biti efikasan ni ekonomski održiv. Troškovi su ogromni a ne donose korist građanima ni privredi. Kad se na to dodaju korupcija i druge zloupotrebe imamo današnje stanje. Međutim podvlačimi i bez kriminala i korupcije jednostavno to je nefunkcionalan i neodrživ sistem, a citirani govornik nam je najviše mogao pomoći u fazi kreiranja takvog sistema odnosno da smo od početka imali uređenje slično prijeratnom i onda bi uz mnogo manje poreze i druga opterećenja mogli osloboditi ogroman ekonomski potencijal, a svake godine milijarde KM utrošiti u ekonomski rast i razvoju, a ne kao sada u javnu potrošnju. Stoga naša suština problema je sam sistem, a ne današnji ili jučerašnji pojedinci. Oni su tek posljedica, odnosno zloupotreba manjkavosti sistema“, zaključuje Gavran.
I ekonomista Slaviša Raković smatra da su obe tvrdnje sa početka teksta na svoj način istinite.
Pitanje je, samo kaže, sa kojim ciljem upotrebljava neka od ovi istin.
„Istina je da je fiskalni zahvat u BiH enorman. Izraz toga je javna potrošnja koja je konstantno između 42 i 45% BDP. To je izraz i naslijeđa ali i nesposobnosti domaće politike. Takav fiskalni pritisak svakako ne omogućava ubrzan razvoj ekonomije, ali zato imamo, kod političara omiljenu, “stabilnost”. S druge strane, istina je da BiH ostvaruje BDP u visini 35% evropskog prosjeka što je vjerovatno i najveća prepreka pridruživanju EU. Dakle imamo dvije istine i dva lica jednog istog problema“, ističe Raković navodeći na kraju da treba naglasiti da ne postoji čarobni štapić kojim se ovo može preokrenuti. Naprotiv, čini se da su i strani faktori i domaći političari u sasluženju ovom učinku i da su svi prilično zadovoljni jer od stabilnosti oni najbolje izvuku za sebe – stabilno.
Obrajanovu tvrdnju možda najbolje ilustruje podatak da je Uprava za indirektno oporezivanje prvi put od uspostave prošle godine prikupila više od 10 milijardi KM. Riječ je o prihodima od PDV-a, trošarina, carina i cestarina.
Zanimljivo pitanje na ovu temu na svom X nalogu imala je i politička analitičarka Ivana Marić: “UIO u prošloj godini prikupila 10 milijardi KM. U institucijam zaposleno oko 150.000 ljudi, ne računajući agencije i javna preduzeća. U BiH zaposleno 23.000 službenika, u FBiH 70.000, u RS 55.000, na šta se potroši oko ŠEST milijardi KM”.
