Početna Kolumne Mogućnost raspada Rusije što zapad priželjkuje

Mogućnost raspada Rusije što zapad priželjkuje

Brojni strani analitičari upozoravaju kako su ruska invazija na Ukrajinu, njen neuspjeh i sankcije koje je dobila zauzvrat iscrpile svu preostalu snagu Federacije, te kako su na otvoreno izašle nejednakosti građana – posebno kroz mobilizaciju kojoj su posebna meta bili pripadnici nacionalnih, etničkih i vjerskih manjina – te kako su sve jasniji znaci kolapsa teritorijalno najveće države svijeta.

„Kolaps Rusije je svakako moguć jer je država stvorena kolonijalnim osvajanjima. Mnoge nacije je Moskva na silu anektirala. Putin drži neke teritorije jer ih straši. Ljudi žele živjeti nezavisno, razvijati svoju kulturu, jezik, tradiciju, koristiti svoja prirodna bogatstva. Moskva sada jednostavno sve otima iz regija: naftu, plin, drvo, ugalj, ljude… Nema nikakve priče o federalnom ustrojstvu. U takvim uvjetima država sigurno propada jer se održava silom i nema pravog jedinstva“, govori naš sagovornik.

 

Postavlja se pitanje: Da li je moguć mirni raspad?

„Nažalost, ne vjerujem u to. Putin ili njegovi nasljednici to neće dozvoliti. Najvjerovatnije će povesti nove ratove, ali ovaj put unutar Rusije.“ No kasnije je to sve izvjesnije.

Ajsin nastavlja kako je ruska invazija na Ukrajinu pokazala sve mane i probleme ove država, a i njene vojske.

„Putinov sistem je pokazao kako se čak ne može ni mobilizirati. Vojska mu se loše bori, nema opskrbe, oružje je zastarjelo, a generali su govorili kako će osvojiti Kijev za tri dana. Sada rat traje već deset mjeseci, nezadovoljstvo među narodom raste, ljudi ginu u velikom broju. Svi smo vidjeli kako ljudi ne žele ići u rat protiv Ukrajine, čak ni za velike novce. Stoga je Putin bio prinuđen proglasiti mobilizaciju. Stotine hiljada mladih ljudi je pobjeglo iz države i sve ovo stvara novo žarište nestabilnosti za Putinov sistem.“

Sagovornik Al Jazeere podsjeća na slična dešavanja na istom prostoru, samo prije više od 100 godina…

„Tokom Prvog svjetskog rata, ruska vojska i stanovništvo su bili umorni od rata i odbili su se boriti u Europi. To su Lenjin i Boljševici iskoristili, nagovorili vojnike da se vrate u domovinu i pobune se protiv cara Nikolaja II – i to se i desilo. Došlo je do revolucije i država je propala. Vjerujem kako se sličan scenarij može desiti 2023. ili 2024. godine.“
Velika tatarska nacija

Sam Tatarstan ima više od četiri miliona stanovnika (prema popisu iz 2021. godine) i površinu od 67.847 kvadratnih kilometara (Hrvatska ima površinu od 56.594, a BiH 51.129 kvadratnih kilometara, poređenja radi). Po broju stanovnika je, pored susjednog Baškorostana (4,1 milion), najmnogoljudnija autonomna republika u okviru Ruske Federacije.

Povijest odnosa Tatara i Moskve je vrlo burna sa mnogim ratnim epizodama. Raspadom Zlatne horde u 14. i 15. vijeku nastala je država Kazanjski kanat koja je obuhvatala daleko veću teritoriju nego Tatarstan danas. Rusi su Kazanj osvojili 1552. godine a Tatari su postali prvi muslimanski narod koji je živio u okviru jedne većinski pravoslavne zemlje. Od tada do danas odnosi između Tatara i Moskve su stalno na iskušenju.

Tokom 18. vijeka i vladavine carice Katarine, Tatari su prošli posebno loš period. Pad Romanovih i građanski rat u Rusiji donijeli su Tatarima kratku nezavisnost u okviru šire zajednice povoloških naroda. Tatarstan ima veliko bogatstvo u nafti, plinu i rudama i privredno je jedan od razvijenijih i bogatijih dijelova zemlje.

„Tatarska nacija je velika, više od osam miliona ljudi. Više od dva miliona Tatara živi samo u Tatarstanu, a Kazanj je duhovni i politički centar Tatara. Za velike nacije je prirodno da postoji nejedinstvo, no svi Tatari imaju zajedničku ideju o tome kako trebaju imati vlastitu državu. Vjerujem u tezu nastanka tatarske političke nacije. Nacija se ujedinjuje u vremenima kriza i katastrofa. Tako je bilo uvijek u historiji. Stoga, Tatari su sada više ujedinjeni nego prošle godine, iznad svih nas nadvija se velika prijetnja. Suočeni sa tom prijetnjom, sva neslaganja nestaju – barem ja tako gledam situaciju“, navodi Ajsin na upit koliko su prisutne podjele u samom tatarskom društvu.

Veliki broj Tatara živi i u susjednom, dosta većem, Baškortostanu koji se također spominje u pričama o separaciji. Koliko ove republike mogu same, bez Rusije?

„Tatari i Baškiri su povezani narodi, mi smo kao dva krila iste ptice, neodvojivi jedni od drugih. Naše republike su pune prirodnih resursa, imamo razvijenu industriju, mnoge kompanije i poslovni ljudi otvaraju tvornice i pogone u Tatarstanu. No, na primjer, Kazanj Moskvi daje 75 posto sakupljenih poreza – samo četvrtina nam ostaje i to nikako nije pošteno. Mi smo najbogatija regija, a Moskva nas pljačka kao bandit“, odgovara naš sagovornik i dodaje:

„Mi možemo preživjeri bez učešća Moskve, ona ništa sama ne proizvodi već sakuplja doprinose i pljačka državu. Pa, pogledajte samu Moskvu, kupa se u luksuzu dok ostale regije Rusije jedva dišu od siromaštva. Mi hranimo Moskvu. To rečeno, očito je da Tatarstan i Baškortostan imaju sve neophodne uvjete i resurse za nezavisni život i razvoj.“

 

Izvor: Al Jazeera