Snižavanje otkupne cijene mlijeka početkom godine dodatno je zapalilo već ionako tešku situaciju u domaćem mljekarskom sektoru. Ono što je na papiru predstavljeno kao „korekcija tržišta“, na terenu se doživljava kao direktan udar na opstanak farmi.
„Nama su smanjili cijenu mlijeka, a sve ostalo je otišlo gore: hrana, gorivo, struja, veterinar. Ovo više nije proizvodnja, ovo je gubitak iz dana u dan“, kaže za BUKU Mustafa Gradaščević, mljekar koji decenijama živi isključivo od svog rada.
Pad otkupne cijene dolazi u najgorem mogućem trenutku.
„Iza nas je izuzetno teška sušna godina, sa katastrofalnim prinosima kukuruza, osnovne stočne hrane. Mnogi su ušli u zimu sa praznim silosima ili kukuruzom koji, zbog pojave aflatoksina, ne smije biti korišten u ishrani krava. Ako dam kravama kukuruz sa aflatoksinom, mlijeko ide u otpis. Ako ne dam, moram kupovati stočnu hranu koja je značajno poskupjela. Sa ovakvom cijenom hrane i ovom otkupnom cijenom mlijeka ,mi smo na gubitku“, upozorava Gradaščević.
Aflatoksini, toksične supstance koje se razvijaju u uslovima suše i neadekvatnog skladištenja, postali su još jedan tihi udarac domaćoj proizvodnji. Kukuruz koji je trebao spasiti farmere pretvorio se u dodatni problem i novi trošak
Hrana skuplja od mlijeka
Mljekari danas dolaze u apsurdnu situaciju da litra mlijeka vrijedi manje nego obrok krave. Kupovna stočna hrana, koja je za mnoge jedina opcija, dostiže cijene koje mali i srednji proizvođači više ne mogu izdržati.
„Računica je jasna , mi hranimo krave da bismo proizvodili gubitak“, kaže za BUKU Milenko Nikolić, proizvođač koji već razmatra najtežu odluku gašenje farme.
„Kada sam počinjao, znao sam da će biti teško, ali nikad nisam mislio da ću doći u situaciju da razmišljam da rasprodajem stoku. Ovo nije samo moj posao, ovo je moj život. Da li iko od nadležnih zna šta znači ugasiti farmu i koliko vremena treba da se ona ponovo obnovi. To je nemoguće sa ovakvim uslovima u poljoprivredi kakve mi imamo.Ovo je sramota šta se radi, neko sistemski želi da uništi ovu proizvodnju i još više otvori vrata uvozu“
Nikolić kaže da mljekari nisu protiv korekcija tržišta, ali da ne mogu prihvatiti da sav teret pada isključivo na proizvođače, dok se uvoz nesmetano nastavlja, a marže u trgovinama ostaju netaknute.
Protest kao posljednje upozorenje
Nezadovoljstvo je već izašlo na puteve. Protestne vožnje upozorenja traktorima u više gradova i opština RS bile su jasan signal da je strpljenje mljekara pri kraju. Ipak, većina njih ističe da protesti nisu cilj sami po sebi.
„Mi ne želimo blokade, mi želimo da radimo“, kaže za BUKU Slaviša Ostojić, proizvođač koji je zajedno s kolegama izašao na ulice. „Ali ako nas niko ne čuje drugačije, onda nemamo izbora.“
Ostojić upozorava da se problem više ne tiče samo cijene mlijeka, već opstanka kompletnog stočnog fonda u Republici Srpskoj.
„Ako danas raspuštamo farme, sutra nećemo imati ni mlijeko, ni meso, ni selo. Onda ćemo uvoziti sve i plaćati skuplje.“
Predsjednik Upravnog odbora Udruženja mljekara RS, Milorad Simić, kaže da se sistemski problemi godinama guraju pod tepih, a da sada dolaze na naplatu.
„Mljekarstvo ne može opstati na kriznim mjerama. Ovo što se dešava je rezultat dugogodišnjeg zanemarivanja domaće proizvodnje, nekontrolisanog uvoza i nepostojanja dugoročne strategije“, kaže Simić za BUKU.
On upozorava da će, ukoliko se hitno ne reaguje, posljedice biti dugoročne i teško popravljive.
Nikolić: “Selo ostaje bez budućnosti”
Iza svake farme stoji porodica. Iza svake porodice selo koje polako nestaje. Gašenje mljekarskih farmi ne znači samo pad proizvodnje, već gašenje života na selu, odlazak mladih i gubitak domaće hrane.
„Moja djeca vide kako mi je“, priča za BUKU Nikolić, „I pitaju se ima li smisla ostati. A to je možda i najteže.Ove godine kukuruz koji smo uspjeli pobrati ne smijemo dati kravama. A to znači da nemamo ni hrane za zimu. Suša nije samo meteorološki problem, već ekonomski. Gubitak prinosa znači da farma mora kupovati dodatnu stočnu hranu, čija je cijena već skočila zbog globalnih trendova i povećane potražnje. Prije smo mogli preživjeti ovakve godine. Ali sada cijene hrane rastu, otkupna cijena mlijeka pada, a mi ostajemo sami”, kaže Nikolić.
Udruženje mljekara RS pokušava da bude glas proizvođača. Predsjednik Milorad Simić stalno naglašava da institucije moraju hitno reagovati.
„Mi nismo protiv tržišta, mi smo protiv toga da tržište uništava domaćeg proizvođača. Tražimo transparentnu politiku otkupa, zaštitu domaće proizvodnje i kontrolu uvoza. Ako se ovo ne riješi, neće biti farme, neće biti mlijeka, neće biti sela“, upozorava Simić.
Udruženje je pokrenulo i kampanju za kupovinu domaćih proizvoda, apelujući na građane da podrže lokalne proizvođače. „Svaka litra mlijeka kupljena od domaćeg proizvođača znači da farma preživi još jedan mjesec”.
Tržište koje guši domaću proizvodnju
Analitičari ukazuju da domaće mljekarstvo u RS posluje u distorzionisanom tržištu. Dok otkupne cijene stagniraju ili padaju, troškovi proizvodnje rastu. Uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda iz regiona i EU stvara višak koji dalje snižava cijene i guši domaće proizvođače.
„To nije tržišna konkurencija, to je nepoštena utakmica u kojoj mali proizvođač gubi svaki put. Mi nismo protiv tržišta, mi smo protiv uništavanja domaće proizvodnje“, kaže Milorad Simić, predsjednik UO Udruženja mljekara RS.
Iako proizvođači ističu da ne žele konflikte i blokade, poručuju da više nemaju prostora za čekanje. Ukoliko ne dođe do konkretnih rješenja i sistemske podrške, mljekari najavljuju da će posegnuti za radikalnijim oblicima borbe kako bi zaštitili ono što je od domaće proizvodnje ostalo.
