Mještani Stare Rijeke, sela koje nastanjuju mještani hrvatske nacionalnosti, petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, potpisali su i uputili peticiju vlastima u Sanskom Mostu i Unsko-sanskom kantonu zbog katastrofalnog stanja puta koji ovo mjesto povezuje sa ostatkom svijeta.
Predstavnik mještana Zvonko Atlija kaže kako su nebrojeno puta do sada upozoravali na ovaj problem, koji je kulminirao poslije majskih poplava, kada je pomenuta putna komunikacija teško oštećena na više mjesta.
“Put je postao skoro neprohodan, pa i opasan za saobraćaj. Prije rata ovo je bio asfaltiran put koji je imao svu potrebnu saobraćajnu signalizaciju, a sada zbog nemara i neodržavanja više liči na neki seoski put”, kaže Atlija.
Dodaje kako je prije desetak godina nekadašnji asfalt uklonjen, a mještanima je tada obećano da će put iznova biti prekriven asfaltom.
“Od tada se ništa nije desilo, a sumnjamo da je to zbog toga što na ovom prostoru nema mnogo ljudi, znači nema biračkog tijela, pa njima ovaj put nije interesantan. Od tada se rijetko i neredovno održava, potpuno je propao, a poplave su ga sada dokrajčile”, ističe Atlija.
Dodaje kako je problem što je selo u poslijeratnom periodu podijeljeno međuentitetskom linijom razdvajanja, pa je problem s održavanjem puta veći jer je u nadležnosti dva entiteta i dvije lokalne uprave, Oštre Luke i Sanskog Mosta.
Ističe kako vlasti ni u jednom od njih nisu raspoložene niti spremne da im izađu u susret, a epilog svega je da se mještani osjećaju zapostavljenim, te odlučuju na odlazak iz rodnog kraja.
“Vjerujte, ovdje se živi kao u srednjem vijeku, nekad je ovaj kraj bio naseljen i prosperitetan, ljudi su radili u Sanskom Mostu, Ljubiji i Prijedoru, bavili se poljoprivredom. Danas u selu nemamo ni trgovinu, kada treba otići do ljekara, problem je kako proći putem koji je prepun rupa i u lošem stanju. U garaži imam automobil, koji ne vozim, već sam zaključio kako je isplatnije ići biciklom”, kaže Tono Šarić, stanovnik Stare Rijeke.
Mještani kažu kako od vlasti oba entiteta očekuju bar malo više senzibiliteta kada su u pitanju njihove osnovne životne potrebe.
Atlija kaže kako najveći broj bivših žitelja danas živi i radi u Hrvatskoj ili nekoj od evropskih zemalja, te da često posjećuju rodni kraj.
“Oni stariji bi se možda i vratili, ali kako kada ne postoje osnovni egzistencijalni uslovi”, puta se Atlija.
Prema njegovim riječima, čitav ovaj kraj se decenijama naslanjao na Rudnik željezne rude “Ljubija”, a propašću rudnika, područje smješteno ispod Majdanskih planina, gdje je i Stara Rijeka, danas je ekonomski mrtvo.
Prije rata u Staroj Rijeci je živjelo oko 1.700 stanovnika, rat je učinio svoje, pa je veliki broj mještana napustio rodna ognjišta, a kasnije su tome doprinijele i ekonomske migracije. Danas u selu živi tek nekoliko desetina ljudi i radi se mahom o licima u starijoj životnoj dobi. Nekada je selo imalo dvadeset autobuskih linija, a danas nema nijedne, pa je Stara Rijeka jedno od brojnih sela u Bosni i Hercegovini koje je danas zapušteno i prepušteno laganom izumiranju.
Mlađi mještani su životnu egzistenciju već godinama zasnovali u inostranstvu i rodni kraj posjećuju tokom godišnjih odmora ili vjerskih blagdana.
Nezavisne
