Priča o Miri Cikoti jedna je od onih koje moraju da se pominju.
Rođena 1912. godine u Bosanskoj Dubici, poticala je iz porodice Pralica, gdje je zajedno sa dvije sestre odrastala uz roditelje Danicu i Gligorija. Bila je izuzetno obrazovana – nakon osnovnog i srednjeg školovanja, put je vodi u Beč, gdje studira pravo, što je za ženu tog vremena predstavljalo rijetkost i hrabrost.
Po završetku studija sudbina je dovodi u Prijedor. Tu upoznaje sudiju Božu Cikotu, udaje se i dobija kćerku Ljiljanu. Pred Drugi svjetski rat, 1941. godine, njeni roditelji odlaze u Beograd, dok Mira donosi sudbonosnu odluku da ostane u Prijedoru. Ubrzo se priključuje Narodnooslobodilačkom pokretu i postaje jedna od ključnih osoba ilegalne prijedorske organizacije.
Uloga žene koja je spašavala grad
Partizanski pokret u Prijedoru oslanjao se na mrežu hrabrih žena. Među njima – najistaknutija je bila upravo Mira Cikota. Kao sekretarka Mjesnog komiteta KPJ, bila je odgovorna za prikupljanje podataka o neprijatelju. U mjesecima kada su se ustaške i domobranske snage utvrđivale po gradu, Mira je zajedno sa drugaricama danonoćno prenosila obavještajne informacije na Kozaru.
Posebno je važnu ulogu imala tokom priprema za partizanski napad na Prijedor, 16. maja 1942. godine. Te žene, nevidljive ratnice, bile su veza između grada i Kozare, održavajući komunikaciju i snabdijevajući pokret ključnim podacima.
Novi sekretar ilegalnog komiteta
Nakon hapšenja Muharema Suljanovića, Mira preuzima mjesto sekretara Mjesnog komiteta KPJ. U gradskim uslovima, pod stalnim nadzorom neprijatelja, organizovala je diverzantske akcije i razvijala široku obavještajnu mrežu.
Uspjela je uspostaviti kontakt i sa pilotima Domobranstva koji su simpatizirali NOP. Upravo kroz tu mrežu, preko ilegalnog komiteta, organizovan je čuveni prelet pilota Franje Kluza na oslobođenu partizansku teritoriju.
Pored toga, zahvaljujući poziciji svog supruga, koji je i nakon okupacije nastavio raditi u Kotarskom sudu, Mira je došla do detaljnog rasporeda ustaških snaga u gradu. Te informacije poslane su partizanima na Kozaru i bile presudne u uspješnom napadu na Prijedor. Dan nakon oslobođenja grada, oslobođena je i Ljubija, čime je neprijatelju prekinuto snabdijevanje rudom gvožđa.
Zarobljavanje i stravična golgota
Ljeto 1942. donijelo je teške trenutke za stanovništvo Potkozarja. U velikoj ofanzivi, mase žena i djece bježale su prema selima pod Kozarom. Među njima je bila i Mira Cikota sa svojom kćerkom.
Na Goloj Planini, 7. jula 1942. godine, ustaše zarobljavaju kolonu od pedesetak žena i djece. One koje su smatrane sumnjivima – izdvajaju. Među njima i Mira, sa svojom djevojčicom. Vezane konopcima, žene su tjerane prema Dubičkoj cesti, a Mira je odmah na Kozari brutalno ispitivana i premlaćivana.
Kasnije je zatvorena u zgradu bivšeg Sreskog suda, a potom prebačena u ozloglašenu banjalučku “Crnu kuću” – zatvor iz kojeg se rijetko ko vraćao živ. Zahvaljujući Mirinom ocu, koji uspijeva preuzeti malu Ljiljanu, djevojčica biva spašena i nakon nekoliko mjeseci odvedena u Beograd.
Istraga nad Mirom trajala je nekoliko dana. Zapisnik sa saslušanja ostao je prazan – nije odala nikoga niti jednu jedinu informaciju. Presuda je bila kratka:
Smrt vješanjem.
Posljednji dani i tiha uspomena
Mira Cikota vraćena je u Prijedor i 27. avgusta 1942. godine javno obješenja “na tržnici, ispred zgrade ustaške policije”. Tako je izgubila život jedna od najznačajnijih žena prijedorskog otpora.
Iako je njen doprinos bio ogroman, nikada nije proglašena narodnom heroinom. Na mjestu njenog stradanja kasnije je postavljen manji spomenik. U vrijeme Jugoslavije, po njoj je naziv nosilo prijedorsko preduzeće za proizvodnju keksa i vafla, a 1953. godine i jedna osnovna škola. Nakon rata u BiH, škola je promijenila ime, dok je fabrika zadržala brend “Mira”.
Danas, na mjestu gdje je okončan njen život, postoji samo skromno obilježje – i sjećanje onih koji znaju koliko je Mira Cikota učinila za svoj grad.
A.I., Prijedor24.com
