Početna BiH Majmunske boginje prijete i Bosni i Hercegovini: Vakcina postoji ali je –...

Majmunske boginje prijete i Bosni i Hercegovini: Vakcina postoji ali je – nemamo

Iako u Bosni i Hercegovini još nema zaraženih osoba, virus je blizu, odnosno nekoliko slučajeva zabilježeno je u Sloveniji. Jurić stoga smatra kako se nekoliko desetaka slučajeva može pojaviti u našoj zemlji

Izvjesno je očekivati da će se virus majmunskih boginja pojaviti i u Bosni i Hercegovini, ali ne očekujemo epidemiju velikih razmjera – kazala je u izjavi za Fenu Andrea Jurić, specijalistica epidemiologije i direktorica Zavoda za javno zdravstvo Zapadnohercegovačkog kantona (ZJZZHK).

Iako u Bosni i Hercegovini još nema zaraženih osoba, virus je blizu, odnosno nekoliko slučajeva zabilježeno je u Sloveniji. Jurić stoga smatra kako se nekoliko desetaka slučajeva može pojaviti u našoj zemlji.

– Ali, lako je izolirati kontakte jer je riječ o bolesti koja je simptomatska, odnosno pacijenti pokazuju znakove bolesti. Ne očekujemo epidemiju velikih razmjera, a zdravstveni sustav je jako budan i potencijalni oboljeli i svi njihovi kontakti bit će na vrijeme dijagnostički obrađeni i liječeni, dok će ostatak kontakata biti izoliran po principu karantene od 21 dan – objasnila je ona.

Govoreći o zaštiti, Jurić je naglasila kako postoji cijepio koje se 1970-ih godina koristilo protiv variole vere.

– Smatra se da postoji unakrsna zaštita u iznosu od 80 posto pri cijepljenju navedenim cjepivom. Isto tako se zna da cijepljenje prije oboljenja, prije samog kontakta ili čak u prvim danima kontakta može spriječiti pojavu bolesti – dodala je ona.

Međutim, ističe da tog cjepiva u našoj zemlji trenutno nema, dok neke zemlje već rade na proizvodnji cjepiva zbog sigurnosnih razloga.

100 zaraženih osoba u 15 zemalja

Jurić je objasnila kako je virus majmunskih boginja Orthopoxvirus i spada u obitelj Poxviridae kao što je i nekadašnja variola vera. Kaže kako nije sklon brzim mutacijama, odnosno promjenama virusa kao što je to bio covid.

– Trenutno je zabilježeno preko 100 zaraženih osoba u više od 15 zemalja. Virus je prvi put kvalificiran 1958. godine u Danskoj kod laboratorijskih majmuna, zbog čega je nazvan majmunske boginje. Iako majmuni nisu prirodni rezervar bolesti, oni mogu oboljeti i bolest prenositi na ljude. Prirodni rezervat su glodavci, vjeverice, male šumske životinje – rekla je direktorica Zavoda.

Dodaje kako u tipičnoj kliničkoj slici najprije dolazi faza inkubacije bolesti koja traje od 7 do 14 dana kada je virus ušao u organizam, ali još ne pokazuje znakove bolesti.

– Nakon toga slijedi klinička slika koje se prezentira kao povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, bol u cijelom tijelu. Važna značajka je generalizirana otečenost svih limfnih čvorova. Teško je ovu bolest diferencijalno dijagnostički razlikovati od varičela, ali zato imamo PCR medotu kojom iz obriska ili promjene osipa možemo detektirati virus – pojasnila je.

Osip počinje najprije na licu, kaže Jurić, a zatim se širi na dlanove, tabane i druge dijelove tijela. Ispočetka je crvenkast, prolazi razne faze i na kraju se pretvara u kraste, a kada kraste otpadnu pacijent više nije infektivan.

– Liječenje ove bolesti je suportivno, a sastoji se od nadoknade tekućine, praćenja balansa elektrolita, davanjem kortikosteroida. Imamo i lijekove koji su tipični za tu vrstu bolesti. To su svi lijekovi koji imaju aktivni sastojak cidofovir. Međutim, prvenstvena je terapija pratiti i jačati fiziološke funkcije organizma – podvukla je direktorica.

Jurić smatra da bi svi kontakti trebali biti izolirani 21 dan u karanteni.

Prenosi se intimnim i dugim kontaktom

Naglasila je i to da ovaj virus ima dva osnovna podtipa, odnosno centralnoafrički i zapadnoafrički.

– Trenutno dominira zapadnoafrički, čija je smrtnost 3 do 6 posto što je značajno manje od centralnoafričkog koji sada nije dominantan, a čija je smrtnost 10 posto – istaknula je ona.

Na kraju je kazala kako se virus na početku najčešće prenese s malih glodara ili majmuna, divljih šumskih životinja, na lovce ili ljude koji su u izravnom kontaktu sa životinjama, bilo preradom krzna, lovom i slično, a kroz sluznicu ili oštećenu kožu.

– Između ljudi se širi izravnim intimnim kontaktom putem razmjene sline, izravnim dodirom sluznica i izravnim kapljičnim putem, ali kontakt treba biti dug. Virus nije ni blizu infektivan kao što je to bio covid – zaključila je Andrea Jurić, direktorica Zavoda za javno zdravstvo ZHK i epidemiologinja.