Ljubija, smještena desetak kilometara od Prijedora, predstavljala je jedno od najprepoznatljivijih rudarskih mjesta u Bosni i Hercegovini. Ovaj kraj, nastao i oblikovan uz bogata nalazišta željezne rude, decenijama je bio ekonomski motor šire regije i simbol radničkog života, solidarnosti i upornosti.
Rudarska tradicija duga vijekovima
Prvi tragovi eksploatacije rude u Ljubiji potiču još iz rimskog doba, kada su antički rudari otkrivali kvalitet rude i razvijali primitivne načine vađenja. Međutim, pravi procvat rudarstvo doživljava u 20. vijeku. Nakon Drugog svjetskog rata Ljubija postaje jedno od najvažnijih rudarskih središta u Jugoslaviji, a rudnik željezne rude „Ljubija“ zapošljavao je na hiljade radnika.
Ljubijska ruda korištena je u željezarama i industrijskim postrojenjima širom bivše Jugoslavije, a razvoj rudarstva doveo je i do snažnog urbanog i društvenog razvoja. U najboljim godinama rudnici su radili u tri smjene, hale su brujale od mašina, a rudarstvo je porodicama donosilo sigurnu egzistenciju.
Mali grad velikog radničkog duha
Rudarstvo nije samo oblikovalo privredu — ono je izgradilo i posebnu društvenu atmosferu. Ljubija je bila mjesto u kojem se živjelo punim plućima: sportski klubovi, društveni domovi, udruženja, rudarske zabave i lokalni događaji činili su ovaj kraj živim i povezanim. Posebno su se isticali FK „Rudar“ Ljubija, kulturno-umjetnička društva i brojni amaterski kolektivi koji su okupljali mlade generacije.
Ljubija je imala i svoju kino-salu, dom kulture, bazen i brojne kulturne aktivnosti koje su činile da ovo radničko naselje bude pravi mali centar društvenog života. Tradicionalne proslave, rudarski praznici i lokalne manifestacije okupljale su stotine ljudi. Ljubija je izgradila današnji Prijedor, a u nju su dolazili stanovnici okolnih gradova kako bi našli posao ili zabavu, a vrtići su bili prepuni djece.
Dolazak Luciana Pavarottija – trenutak koji se i danas prepričava
Jedan od najzanimljivijih događaja u modernoj istoriji Ljubije desio se šezdesetih, kada je u ovaj rudarski kraj stigao niko drugi do svjetski poznati tenor — Luciano Pavarotti.
Susret mještana sa jednim od najvećih muzičkih umjetnika svih vremena bio je više od kulturnog događaja — bio je to simbol pažnje, solidarnosti i poštovanja prema ljudima ovog kraja.
U čuvenom Radničkom domu, pjevali Mišo Kovač i Kemal Monteno, a Bobi Fišer je igrao simultanku sa rudarima – šahistima.
Ljubija danas
Obim rudarske proizvodnje znatno smanjen, Ljubija polako nestaje. Mjesto je spalo na par lokala jednu osnovnu školu i dom zdravlja.
Još u doba Austrougarske, ovdje je izgrađeno sedam stambenih zgrada, i te zgrade, kao i one iz zlatnih socijalističkih šezdesetih, još odolijevaju vremenu ali su zaboravljene.
Momačka zgrada, slika je kroz koju se ogleda i hronika propadanja Ljubije.
Ljubija je mjesto koje u sebi nosi bogatu istoriju, snažan karakter i priče koje se prenose generacijama. Od antičkih rudnika do posjete jednog od najvećih svjetskih muzičara, od radničkih brigada do savremenih projekata — Ljubija ostaje simbol upornosti, rada i zajedništva ali nažalost klizi u nestanak kao i većina mjesta u BiH.
A.I., Prijedor24.com
