Početna Kolumne Lekcije o nemoći

Lekcije o nemoći

Ima u novinarstvu povremeno konkursa za radove o određenim temama s honorarima nesrazmjerno visokim u odnosu na prosječne plate novinara (gdje je i zahtjevnost neuporediva sa uobičajenom dnevnom produkcijom). Obično prijavljujem prijedloge za koje se dijelom nadam da neće proći. I obično su očekivanja pola – pola. Ako prođe, isplati se finansijski; ako ne prođe, dobro i jest – da u to ne ulazim, da sebe poštedim (sebičnost, nikakvi viši interesi). Neke od tema koje su prošle su, na primjer, bijele trake – mit ili istina, bivši gradonačelnik kao žrtva osvetničke pornografije, uloga odraslih u ovisnosti djece od ekrana… Neke teme još uvijek nisu došle na red, a privlače i izazivaju (npr. o ljudima koji su zbog rata mijenjali ime, o ljudima kojima je jedan od identiteta izbjeglica ili o /ne/otpornosti sagovornika u medijskim sadržajima na komentare korisnika društvenih mreža). Jedna o rodnoj ravnopravnosti bila je bezdjetnost kao osnov diskriminacije žena. Uz to je usko vezana i ranjivost neudatih i, pogotovo, razvedenih žena i etiketiranja po osnovu tih statusa. Našla potencijalne sagovornice, pripremala se, prikupljala materijal… Ne prođoh taj put, sreća ili ne, a tema je na čekanju.

Juče slušam sjednicu Skupštine grada Prijedora na kojoj se dominantno muška većina iznova pokazuje nemoćnom pred jednom ženom, toliko nemoćnom da je pokušava diskreditovati čak i na bazi toga što nema dijete/djecu, a usuđuje se govoriti (o demografskom deficitu).

Odbornica Biljana Knežević u diskusiji o drugom rebalansu budžeta, koji je bio jedina tačka dnevnog reda druge posebne sjednice, otvorila je pet potpuno umjesnih tema. Prvo, podsjetila je da je prva posebna sjednica održana radi izgradnje nove bolnice, a da u međuvremenu (od marta do danas) o tom projektu nema više informacija. Drugo, pitala je da li se u budžetu od 77 miliona maraka, sedam miliona moglo izdvojiti za zaštitu od poplava. Treće, ukazala je na to da smanjeni iznosi za đački prevoz i za stipendije, a povećani za javne kuhinje znače da je manje đaka i studenata, a više siromašnih. Četvrto, pitala je zašto je realizacija sredstava za podršku privredi za prvih devet mjeseci 0 KM. Peto, pitala je zašto novac od kredita i dalje stoji na računima, a građevinska sezona je završena.

„S ovog mjesta, kao čovjek i kao odbornik, apelujem na sve vas koji vodite ovu gradsku upravu da uobzirite dobronamjerne sugestije i savjete koje od početka zaista želimo da uputimo prema vama i da se na drugačiji, pošteniji i korektniji način odnosite prema građanima našeg grada, obzirom da ste to obećali“, zaključila je svoju diskusiju.

„Sjedite tu dvije godine, šta ste predložili?“, odgovorio joj je gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor, tražeći da ona kaže šta je to SDS uradio za ovaj grad.

„Ako me malo pažljivije slušate i želite da uobzirite ono što govorim, onda bi svakako trebali znati da sam ovdje govorila o stvarima koje su bile možda male, ali provodljive, međutim vi niste bili zainteresovani. Ne obraćam se lično vama, zaista mi je žao, nego prosto govorim o onima koji vode politiku. Ne smatram da radite to vi isključivo kao pojedinac, nego kao organizacija i većina koja, ovaj, nastupa ovdje u skupštini,“ odgovorila je Javoru.

Odbornik Goran Velaula javio se za krivi navod. „Natalitet, ja mislim da bi trebali krenuti od nas samih odbornika, pa prvo pogledati sebe i raditi na tom pitanju, pa onda dalje.“ A i on je, kao i ostali odbornici, nosio bijelu vrpcu na reveru prije samo 14 dana, u znak podrške kampanji 16 dana aktivizma.

Danas ponovo slušam i gledam snimak te sjednice, dio gdje Velaula aludira na to da odbornica nema kredibilitet da govori o depopulaciji jer nije majka. Ne reaguje niko od odbornika. Ni članovi Komisije za ravnopravnost polova. Od 16 ljudi u kadru, dvoje se smije – načelnica Odjeljenja za finansije Maja Kunić, koja sjedi u prvom redu pored gradonačelnika, i odbornik Milenko Vujković, koji sjedi u drugom redu. Igor Kneginjić, koji predsjedava sjednicom, ne prekida ga niti ga opominje, a nju da.

Knežević: „Ako me niste pratili ni vi, ja koristim pravo na repliku na izlaganje gospodine Velaule koji je govorio…“

Kneginjić: „Ne, ne, pa, ne možete, ne ne, on je, molim vas, rebalans budžeta, da ostanemo na tački dnevnog reda.“

Knežević: „Pa, mi smo počeli od pronatalitetne politike i nekih privatnih stvari koje su neprimjerene od strane jednog džentlmena, pa do ovoga o čemu ja sad govorim, a bilo je rečeno u njegovoj diskusiji. Dakle, zamoljavam vas da mi dozvolite da završim misao.“

Srećom po svoju reputaciju, dozvolio je. Jer predsjedavajući parlamenta predstavlja instituciju kada vodi sjednice, a stranku i koaliciju kao i svi ostali odbornici. I to dvoje trebalo bi da umije jasno odvojiti. I pred sobom i pred drugima koji, eventualno, očekuju pristranost.

Od 31 odbornička mjesta, šest je žena (nijedna iz SNSD-a kao najjače stranke i najvećeg kluba). Istorija pokušaja diskreditacije odbornice Biljane Knežević duga je gotovo koliko i mandat. Rukopis je isti: na njeno pitanje institucijama (a ne strankama!), predstavnici vlasti odgovaraju kontrapitanjima, najčešće u vezi sa strankom sa čije je kandidatske liste je Kneževićeva osvojila mandat. Ili u vezi s njenim statusom u toj stranci. Trude se da njeno (u ove dvije godine) dosljedno djelovanje predstave javnosti kao kritizerstvo, a ne kritiku. Pripisuju joj da vodi politiku „kako joj neko servira“. Podsjećaju je na loše izborne rezultate SDS-a. Sve rade samo ne odgovaraju na njena pitanja, čemu Skupština i služi. Lekcija do lekcije o nemoći.

Ponovo slušam jednu od prethodnih sjednica. U diskusiji o regulacionom planu za Pećane pita ima li taj dokument veze sa gradskim građevinskim zemljištem za budući vrtić, a koje je opterećeno osnovama sumnje u moguće malverzacije kojima je pričinjena šteta gradu, a korist pojedincu. Tri joj muškarca (Duratović, Bursać i Javor) ne odgovaraju na pitanje, ali joj savjetuju da se pobrine za dokaze za izgovoreno, da se može sučiti sa klevetom, da nije u redu da iznosi grube i teške riječi o temi kojom se bave i druge institucije (Okružno javno tužilaštvo Prijedor).

„Vi ste dobili povjerenje da vodite računa o imovini grada i na to vas obavezuju svi zakonski akti. I kako god donosite te zakonske akte, tako treba da budete svjesni posljedica koje mogu biti štetne po grad. O tome sam govorila, a ko smatra da treba da me tuži, ja sam dostupna“, odgovorila je.

Na istoj sjednici postavila je prosto pitanje: koliki je udio republičkog nivoa vlasti u finansiranju novog vrtića u Prijedoru. Nismo saznali koliki je to udio, iako je odbornik Saša Bursać potrošio 14 minuta na odgovor, ali jesmo saznali da je Kneževićeva zla.

„Ne dozvoljavam da me prozivate da sam neko ko je maliciozan i ko ovdje želi da nešto kaže u smislu lošeg za grad i građane. Prosto za to nemate argumente osim tih političkih koje pokušavate da iskorstite na jedan vrlo ružan način. /…/ Nije ovdje niko opozicija da apriori bude protiv. Iz tog razloga smo neke stvari i podržavali, ali ovo više nije 90 dana, pa da se neko snađe. Pa nije ni prva godina. Ovo je pola madnata. I vašeg i našeg. I trebamo se uozbiljiti“, poručila je. Niko se nije smijao.

 

Zamisli.ba