Uvoz radnika za našu regiju je neminovnost koja nema alternativu.
BiH se suočava sa, do sada možda i najtežom, ekonomskom situacijom u posljednjih nekoliko godina. Skočile su cijene mnogih proizvoda, a tržište rada je u žestokom kolapsu. U nezavidnom položaju su i poslodavci i radnici, ali i država.
Tim povodom razgovarali smo sa stručnjakom za marketing i odnose sa javnošću, Dominikom Raškajem, koji ima dugogodišnje iskustvo u oblasti zapošljavanja. On kaže da se naše tržište suočava sa velikom nestašicom kvalitetne radne snage.
I prije „kovid krize“ imali smo određenih poteškoća na tržištu rada, kaže Raškaj, međutim lokdaun je u velikoj mjeri zaslužan što sada imamo masovnu potražnju radnika.
– Poslodavci žele nadoknaditi izgubljeno u veoma kratkom roku što je veoma teško i vlada velika potražnja na svakom koraku. U jednu ruku to zvuči besmisleno ali mi sad možemo samo čekati da se tržiste smiri i da se potražnja za gradnjom i proizvodnjom vrati u kakvu takvu normalu. Do tada najviše će ispaštali sami poslodavci jer nemaju dovoljnu podršku države, pa to na kraju ide i na štetu samih radnika, izjavio je Raškaj.
Svi misle, kako kaže, da je poslodavcu jednostavno ali nije.
– Uzmimo za primjer jednu kompaniju koja se bavi transportom i ima 50 kamiona. Ako znamo da cijene energenata divljaju, od goriva pa do „AD blue“ koji je glavni pokretač samih kamiona, država može koristiti robne zalihe goriva kao što to trenutno radi Srbija, da ograniči cijene naftnih derivata ili smanji namete poslodavcima. Ako ni jedno od toga ne učini, poslodavac je prinuđen da svoju kompaniju ugasi, ne jer on to želi, nego što mu država nije pomogla. Ako kamion sa početka priče stoji na parkingu 24 sata gubici su ogromni- pojašnjava naš sagovornik.
Ukazao je da u BiH imamo jako zanimljivu situaciju. Kako kaže, određeni dio radnika je sram raditi u pojedinim sektorima.
– Iako su određeni poslovi dobro plaćeni i kod nas, ljudi odlaze raditi te iste poslove u zemlje EU, kazao je Raškaj.
Upozorava da je uvoz radnika za našu regiju neminovnost koja nema alternativu jer će radne snage sve više nedostajati, samo je pitanje hoće li ona biti kvalitetna što dugoročno može napraviti problem u kvaliteti proizvoda i gradnje.
– Da se ne bismo doveli u situaciju da moramo uvoziti radnike iz Pakistana, Filipina, Ukrajine djeca moraju prestati upisivati zanimanja koja lijepo zvuče, a gdje je tržište prezasićeno. To znači da trebaju pratiti koja su zanimanja tražena, a i ujedno dobro plaćena. Isto tako poslodavci trebaju nuditi stipendije za učenike i na kraju krajeva ponuditi im sigurnost pri prvom zapošljavanju, rekao je Raškaj za aloonline.ba.
Želje su jedno a mogućnosti drugo, priča nam sagovorik, jer ako ste završili neko lijepo zanimanje, a čekate na posao do 30-te godine vaš voz je prošao.
– U tim godinama polako ali sigurno, bez iskustva, poslodavac teško zapošljava nesigurnog radnika, napominje Raškaj.
Škole su, kako kaže, počele veoma kasno s ograničavanjem određenih kadrova jer nema sada toliko upisa mladih, a država kada bi još uredila radno vrijeme i obustavila rad vikendom stvari bi bile idealne za radnike bez obzira na političku situaciju.
Tvrdi da plate u BiH nisu loše.
– U Evropskoj uniji primanja jesu veća ali je zato život znatno skuplji i vi ste gore uvijek druga klasa. Imamo situaciju da su arhitekti koji su otišli raditi u Njemačku ostali bez posla na početku „kovid krize“ jer je poslodavac spasio radna mjesta svog građana, a sve ostale smatrao je viškom. Upravo tu leži velika nesigurnost, kazao je Raškaj.
aloonline.ba
