KOZARAC I KOZARČANI, primjer zajedništva, sloge i ljubavi prema svojoj čaršiji, ali i prema cijeloj Bosni i Hercegovini.
Kozarac, najljepši mali grad na svijetu, kako ga njegovi žitelji zovu ima bogatu istoriju.
Kozarac se prvi puta pominje 1334. godine i jedno vrijeme bio je sjedište Sanske župe.
Po istorijskim dokumentima mnogo je stariji od Prijedora, ali i od Banja Luke, koja se u pominje 150 godina poslije Kozarca.
Omer paša Latas, u znak osvete zbog ustanka u Krajini pali Kozarac 1851. godine.
Ponovno paljenje Kozarca je bilo 24. maja 1992. godine, a mnogi Kozarčani završili u logorima ili su ubijeni.
Danas je Kozarac moderan gradić sa lijepim kućama, restoranima, tržnim centrima, diskotekama, kafićima i trgovima.
Na jednom od trgova 2010. gidine izgradjen je jedini monumentalni spomenik ubijenim Bošnjacima u RS.
Izgradjen je prilozima Kozarčana, rodbine ubijenih. Nalazi se pored glavnog puta koji vodi prema Kozari, Mrakovici. Pored spomenika, na jarbolima, vijore zastave Bosne i Hercegovine.
Poznavajući Kozarčane, a znam ih mnogo, siguran sam da niko nije ni mogao spriječiti izgradnju tog spomenika.
Zato ja volim te ljude, Kozarčane, volim Kozarac i često odem tamo, imam prijatelje. Ponosan sam na njih jer njihovim venama teče ona prkosna krv Krajiška, ponekad tvrdoglava, ali dobronamjerna za svakog dobrog čovjeka. Proputovao sam svijetom, bio na svim kontinentima, ali ponosnijih i većih zaljubljenika u svoj grad, moram priznati, nisam sreo. Srce će ti dati, ali u Bosnu i Kozarac mu ne diraj.
Ponosan sam zaista na sve njih, jer kada bi svi dobri ljudi, Bosanci i Hercegovci, voljeli svoj zavičaj, svoju Domovinu kao što ih Kozarčani vole, ova bi zemlja živjela u miru i blagostanju.
Pripremio: Rezak Hukanović / Prijedor24.com
