Sudeći po zvaničnim brojkama i milionima koji se slivaju u domaće kvadrate, kod nas ekonomska kriza jednostavno ne postoji. Nekretnine su postale sigurna luka u koju svi koji imaju višak novca bježe od inflacije, čineći ovo tržište jednom od najdinamičnijih i najprofitabilnijih grana domaće ekonomije.
Prema podacima Registra cijena nepokretnosti, koji vodi Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP), otkrivaju frapantnu činjenicu. Od početka 2017. godine pa do sredine ove godine, kroz kupoprodajne ugovore „okrenulo se“ nevjerovatnih 8,5 milijardi maraka.
Da se groznica kupovine ne smiruje, već naprotiv, dobija na ubrzanju, dokazuje i prva polovina ove godine.
stanovi u banjaluci
U katastarskim evidencijama registrovano je 8.795 kupoprodajnih ugovora kojima je obuhvaćeno 18.517 nekretnina. Kada se te brojke uporede sa istim periodom prošle godine, bilježi se ozbiljan skok od oko deset odsto u obimu trgovine, dok je ukupna ugovorena cijena dostigla fantastičnih 826,43 miliona KM. To je za čak 40,1 odsto više novca uloženog u nekretnine u odnosu na lani, a lavovski dio ovog kolača tradicionalno drže Banjaluka i Bijeljina.
Titulu najskupljeg stana ponijela je nekretnina u banjalučkom naselju Nova Varoš, gdje je stan od 166 kvadrata plaćen čak 738.700 KM. U naselju Starčevica zabilježena je prodaja najskuplje kuće koja je novog vlasnika koštala vrtoglavih milion i po maraka.
Da biznis ne zaostaje za stambenim prostorom pokazuju poslovne imperije u Bijeljini i Doboju, gdje su poslovni objekti i prostori plaćani po 13, odnosno 12 miliona konvertibilnih maraka. Koliko je tržište otišlo daleko svjedoči i podatak da se za cijenu jedne garaže u Doboju od 60.000 maraka ili parking mjesta u Banjaluci koje je plaćeno nevjerovatnih 73.523 KM nekada mogao kupiti solidan jednosoban stan.
Kada sve ovo ljudi čuju i pročitaju, ne treba da čudi pitanje „ko to može da kupi nekretninu“. Odgovor je jasan, kupuje onaj ko ima para. I očigledno ih ima.
Dragan Milanović, agent za nekretnine, ističe kako ljudi sa viškom novca i dalje jveruju da je nekretnina najsigurnija investicija. Umjesto na berzama, u obveznicama ili kriptovalutama, višak novca završava u stanovima, kućama i poslovnim prostorima.
–Nekretnina ispunjava tri najvažnija uslova svake investicije. Sigurna je, lako se može prodati kada zatreba novac i vremenom dobija na vrijednosti. Ko je kupio stan prije nekoliko godina danas praktično ima znatno vrijedniju imovinu – objašnjava Milanović.
Ističe da se cijene formiraju i na osnovu drastičnog skoka ulaznih troškova. Gradsko građevinsko zemljište je značajno poskupilo, a odlazak građevinskih radnika u inostranstvo stvorio je manjak ljudi i podigao cijenu rada. Kada se na to dodaju troškovi rente, komunalija i građevinskog materijala, jasno je da pored tržišne potražnje postoji i organski pritisak na cijene zbog troškova gradnje. Na vječito pitanje ko su kupci, Milanović daje jasnu podjelu.
-Kupuju oni koji imaju novac. To su naši ljudi iz unutrašnjosti, iz manjih mjesta, koji kupuju u većim gradovima kao što su Banjaluka, Sarajevo, Bijeljina, Doboj, Prijedor, Trebinje… Druga kategorija su ljudi iz inostranstva, koji su promijenili svoje navike, ne prave više kuću u mjestu i selu odakle su otišli, nego kupuju u Banjaluci ili tamo gdje mogu biti sigurni da mogu nešto zaraditi, da je mogu prodati kada treba. I obični ljudi koji kupuju za stanovanje. Zato je važno raspodijeliti nekretnine koje se kupuju za stanovanje ili investicijske, znači kad kupujete drugu, treću, petu od viška kapitala – ističe Milanović.
Za sve ove koji se nadaju skorom pucanju ovog balona i padu cijena, prognoze donose hladan tuš. Prema parametrima i proceni trendova, nema nijednog pokazatelja koji ukazuje na to da će u narednom periodu doći do pada cijena. Milanović zaključuje da nema razloga ni za ekstremni rast jer nema ni kupovne moći, ali da nas očekuje blagi rast od nekoliko procenata. To potvrđuje i broj izdatih građevinskih dozvola i planovi investitora koji grade isključivo na osnovu potražnje.
