Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik jučer je ponudio, blago rečeno, nesvakidašnje objašnjenje za stanje ekonomije u Srpskoj – kiflu. Prema njegovim riječima, građani sve manje kupuju hljeb, a sve više “kvalitetnija peciva”, što, prema njegovom tumačenju, ukazuje na rast životnog standarda.
„Proizvodnja i potrošnja hljeba se smanjuje, a povećava potrošnja i proizvodnja kifli i drugih kvalitetnijih oblika peciva! To govori da naši ljudi već u stanju da priušte sebi izbor u tom pogledu“, izjavio je Dodik, dok su mnogi ostali zatečeni ovim zaključkom.
Kako kifla odražava ekonomsku stvarnost?
Za političara koji suvereno vlada preko dvije decenije, očekivanja su svakako veća od banalnih anegdota o prehrambenim navikama. Dok građani sve više odlaze iz zemlje, tražeći dostojanstven život u inostranstvu, predsjednik nudi kiflu kao simbol ekonomskog rasta. Takve izjave, prema mišljenju analitičara, više zamagljuju stvarnu sliku nego što donose konkretne odgovore na ozbiljne probleme u društvu.
Smanjena potrošnja osnovnih namirnica poput hljeba često je povezana s ekonomskim poteškoćama, a ne luksuzom. Porast potrošnje peciva, ako ga uopšte ima, možda više govori o snalažljivosti domaćinstava nego o napretku – ljudi biraju ono što je povoljnije, ne nužno ono što je kvalitetnije.
“Uspješniji od Njemačke i SAD-a”?
Dodikova tvrdnja da je ekonomija Republike Srpske „uspješnija“ od ekonomija Njemačke, Francuske i SAD-a zbog nižeg nivoa zaduženosti izazvala je lavinu reakcija. Poređenje je naišlo na kritiku, jer ekonomski eksperti ističu da nivo zaduženja sam po sebi nije mjerilo uspjeha, već kontekst u kojem se taj dug koristi.
Jedan od komentara koji odražava raspoloženje građana glasi: „To je kao da prosjak kaže da je uspješniji od direktora, jer nema dugova. Ali prosjak nema ni sredstva za život, dok direktor ima vilu i redovno vraća svoje kredite.“
Društvo na prekretnici
Republika Srpska već godinama bilježi odliv stanovništva, rast siromaštva i socijalnu nejednakost. Uprkos tome, političke elite često nude optimistične interpretacije situacije koje su daleko od svakodnevnih problema običnih ljudi. Dok se građani bore s rastom cijena, niskim platama i neizvjesnom budućnošću, pitanje je koliko još dugo ovakve „kifla-analize“ mogu zamagliti stvarne izazove.
Možda je vrijeme da se umjesto simbolike kifle ponude konkretna rješenja koja bi građanima omogućila život dostojan čovjeka – kako u Srpskoj, tako i šire.
