Ljubav i strast prema biljkama mlada Prijedorčanka Krstina Antonić, čije je dvorište preplavljeno sukulentima i drugim cvijećem, pretvorila je u mali biznis pa njeni kaktusi nerijetko bivaju i mladenački pokloni gostima.
Krstina, koju ispit i odbrana diplomskog rada dijele od diplome Poljoprivrednog fakulteta, smjer zaštita bilja, ljubav prema biljkama, ali i životinjama, naslijedila je od roditelja. Oni su cijeli život, priča Krstina, koja čeka drugo dijete, u poljoprivredi, tako da su sestra i ona učile od njih o uzgoju, zaštiti, ali i ljubavi prema biljkama.
– Ljudi na selu drugačije računaju vrijeme, odnosno prema pripremi zemljišta za sjetvu, žetvi, branju kukuruza i spremanju zimnice. To uđe u krv – kazala je ova ponosna vlasnica više od 400 vrsta sukulenata i 180 čuvarkuća.
Porodica zaokupirana svojim obavezama, nastavlja priču Krstina, na početku nije ni znala šta ona radi, sve dok sadnice nisu počele zauzimati sve više i više mjesta po voćnjaku, nakon čega su se svi počeli uključivati.
– Sve je počela prije nekoliko godina u travi ispod jabuke. Prvo su se uključili tata i djed sa pravljenjem polica, uz mamino budno oko i ideje kako i gdje. Kasnije je u pomoć počela da uskače i sestra, kad god je imala vremena za to – istakla je Krstina.
Dodala je da danas najviše vremena provode u plasteniku koji su prošle godine postavili i tu gaje veliki broj egzotičnih trajnica.
– Trudimo se da ponudimo kvalitetne biljne vrste za sva dvorišta i terase tokom cijele godine. Od raznih vrsta čuvarkuća, sukulenata, kaktusa i drugog bilja – kazala je Krstina.
Kao male su, priča ona, pazile na veliki broj saksija cvijeća u porodičnoj kući, po dvorištu i po bašti, a tu ljubav i strast pokušava da prenese i na svoju trogodišnju djevojčicu, koja ima ogroman uticaj na rad, tako što ga, dodaje u šali, ponekad motiviše, a ponekad onemogućava.
Veliki oslonac i podrška joj je i suprug, koji sve svoje slobodno vrijeme provodi sa njom u plasteniku.
– U plasteniku smo skoro svaki dan, ima mnogo posla. Trudimo se da sve stignemo, nije lako, ali ljudi cijene naš trud i rad – rekla je Krstina.
Ponudu, kaže, prave tako što biraju šta to žele da vide u svojoj kući. Da su to prije svega zdrave i jake sadnice, a što se tiče uslova koje biljka traži, odnosno mjere svjetla, vode i slično, to svi moraju da otkriju.
– U fazi smo postavljanja još jednog plastenika gdje ću sijati i uzgajati rasad povrća, kao što radim i sa ostalim biljkama – kazala je Krstina, čiji zelenu površinu od ovog proljeća ukrašava i veliki broju začinskog bilja.
Osim onih koji ih posjećuju radi kupovine, mnogi dolaze i zbog razgovora i po kojeg savjeta.
– Među njima je i mnogo kolekcionara, koji često svrate kod nas – rekla je Krstina i dodala da se ljudi često iznenade kad čuju i vide 180 vrsta čuvarkuće, za koju su bili ubijeđeni da postoji samo jedna.
Za saksiju čuvarkuće sa imenom, što znači da je poznato njihovo porijeklo, potrebno je izdvojiti od dvije do tri KM.
– Primjera radi zahvalnice za svatove i druga slavlja, odnosno kad se radi o većem broju biljaka, onda po saksiji spustimo i na marku. Taj poklon postao je jako popularan – kazala je Krstina.
Rajska ptica
Krstina kaže da biljke nabavlja gdje god se za to ukaže prilika, a redovno posjećuje i sajmove cvijeća.
– Među mojim biljkama ima i jedna iz Afrike koju mi je prijateljica donijela sa putovanja. Riječ je o sjemenu cvijeta “rajska ptica” – kazala je Krstina.
Glas S.
