Početna BiH Jedno pričaju, drugo rade: BiH ide u NATO

Jedno pričaju, drugo rade: BiH ide u NATO

Ma šta pričali političari i ma koliko se u javnosti ograđivali od ideje pristupa NATO savezu, Bosna i Hercegovina, prema do sada potpisanim dokumentima i sporazumima, odlučno korača prema Sjevernoatlantskom savezu.

Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže da se o ovom pitanju pričaju dvije priče, jer politika BiH  ide u pravcu pridruženja Sjevernoatlantskom savezu, ali se narodu i javnosti, čije mnjenje oblikuje ista ta politika, servira sasvim druga ideja, da je zapad izvor svakog zla i da mi ne ulazimo ni u kakav savez sa njima. Istovremeno, tvrdi on, nama koji tvrdimo da smo neutralni, uslijediće jači pritisci da se opredijelimo i zauzmemo stranu u ovom novom, jasno polarizovanom svijetu.

“Beograd i njegova politika daju konfuzne signale, a sve se odražava i  na BiH. Vlast pokušavala da održi “catch all” koncept i da javnost uvjeri da su oni na ruskoj strani. Paralelno sa tim, u razgovoru sa zapadnim zvaničnicima jasno stavljaju do znanja da su na evroatlantskom putu. Taj problem je korijen svega. Ljudi su stvorili antizapadno raspoloženje prema NATO-u, što kod nas nije nimalo teško, dok zapadnjake uvjeravaju da ispunjavaju sve svoje obaveze. Ta ista vlast koja je godinama stimulisala tu neprijateljsku atmosferu, ne preuzima odgovornost za nastale posljedice, a ljudima sa zapada govori da smo mi sasvim suprotnog raspoloženja, da želimo u zapadne integracione procese, uključujući i one bezbjednosne”, kaže Radić.

Posebno ističe da je “Pentagon blog” nedavno pisao upravo o ovoj temi, zaključujući da je za njih prihvatljivo to što nismo članica, s obzirom na to da dosljedno izvršavamo dogovore i zajedničke planove.

“Suština je da se ponašamo kao članica NATO-a, a to što nismo formalno, za njih je sasvim prihvatljivo. Sve što kroji naše javno mnjenje, jasno je, spada u oblast propagande koja je fenomenalno izvedena. Mi smo izgubili zdrav razum i u takvoj atmosferi u kojoj živimo, lako je ljudima manipulisati i nametati im konfuzne stavove”, kaže Radić.

Pristupamo ali ne pristupamo

Spoljna politika BiH to pokazuje sasvim jasno, jer je od 2006. godina naovamo, potpisana gomila dokumenata i sporazuma, te realizovan niz projekata koji nas nedvosmisleno vode ka članstvu, uprkos tome što javni diskurs vrlo često ide u suprotnom smjeru iznoseći tvrdnju da nema konsenzusa i da je članstvo dalje nego ikad.

Na sajtu Savjeta ministara BiH navodi se da je ključni element za ostvarivanje vojne sigurnosti BiH da postane članica NATO-a, jer joj u tom slučaju njen nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet garantuje cijeli savez. Iako članstvo u NATO programu PfP-a (Partnerstvo za mir, Partnership for Peace) ne donosi garancije kolektivne sigurnosti, navode, kao što to čini puno članstvo u NATO-u, ono predstavlja prvi korak u tom pravcu.

BiH je prihvatila poziv u NATO program Partnerstvo za mir  (PfP) i potvrdila svoju predanost načelima i ciljevima naznačenim u Okvirnom dokumentu PfP-a i Osnovnom dokumentu Evroatlanskog partnerskog vijeća (EAPC).

“Članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji su strateški ciljevi BiH. Na sceni je snažna podrška javnog mnjenja i konsenzus glavnih političkih stranaka u postizanju tih ciljeva. BiH će, u skladu s tim, težiti punopravnom članstvu u NATO, te namjerava uključiti svoje oružane snage u vojnu strukturu NATO-a. Partnerstvo za mir je program praktične bilateralne saradnje između pojedinačnih partnerskih zemalja i Saveza. Zemlje-partneri same utvrđuju vlastite prioritete na čijem provođenju sarađuju sa Savezom u okviru PfP programa”, navodi se na sajtu ministarstva inostranih poslova.

Kako je počeo put ka NATO-u

U novembru 2006. godine na samitu NATO-a u Rigi, BiH je pozvana, a mjesec dana kasnije i formalno pristupila NATO programu Partnerstvo za mir (PfP).

Predsjedništvo BiH 13. decembra 2006. godine usvojilo je odluku o prihvatanju Okvirnog dokumenta NATO-vog programa Partnerstvo za mir koji je sutradan potpisao tadašnji predsjedavajući Nebojša Radmanović.

Ovaj dokument je bio potvrda da je BiH postala članica Evroatlantskog partnerskog vijeća (Euro-Atlantic Partnership council – EAPC).

U maju sljedeće godine, pridružuje se takozvanom Procesu planiranja i revizije PfP (Planning and Review Process – PARP), a manje od godine nakon toga, na novom samitu u Bukureštu, BiH je dobila poziv da započne “intenzivirani dijalog” (Intensified Dialogue – ID).

Odmah nakon toga ratifikovan je Sporazum o statusu snaga (Status of Forces Agreement – SOFA), a u septembru 2007. godine usvojen je prvi individualni partnerski akcioni plan (Individual Partnership Action Plan – IPAP) za period 2008-2010. godine.

Već 2008. godine BiH je rasporedila prve vojnike u Avganistanu, a iste te godine podnijela je zahtjev za Akcioni plan za članstvo (Membership Action Plan – MAP).

U estonskom gradu Talinu 2010. godine na ministarskoj konferenciji je odlučeno da će prvi godišnji nacionalni program BiH biti prihvaćen kada ona ispuni uslov knjiženja nepokretne perspektivne vojne imovine kao državne imovine. Tu imovinu bi koristilo Ministarstvo odbrane BiH, ali ovo pitanje do danas nije razriješeno.

Svoj drugi IPAP za period od 2011-2013. godine, BiH je usvojila početkom 2011. godine, a u maju 2012. godine u završnoj deklaraciji samita NATO-a u Čikagu saveznici su pozdravili politički dogovor postignut 9. marta 2012. o knjiženju nepokretne vojne imovine te izrazili zahvalnost BiH na učešću u NATO mirovnim operacijama. Međutim, pitanje knjiženja kasarni i vojne imovine do danas nije operacionalizovano.

Šta se dešavalo od 2013. godine naovamo

Pripreme, sastanci i usvajanje dokumenta nastavilo se i od 2013. naovamo, od kada je drastično promijenjen stav prema NATO-u u Republici Srpskoj. NATO bombardovanje Srbije 1999. godine, kao i gradova u Srpskoj 1995. godine od te godine se snažno ističu kao glavni razlozi za odbijanje članstva u javnom prostoru, dok se iza kulisa i dalje užurbano sprovode sve preuzete obaveze i pretpristupni planovi.

Tako je u martu 2014. godine održan sastanak “NAC+ BiH” (North Atlantic Council, Sjeverno-atlantskog vijeća sa BiH) , a istog mjeseca usvojen je treći dvogodišnji IPAP za period 2014-2016.

Krajem 2015. godine, Predsjedništvo BiH je potvrdilo spremnost ispunjenja uslova za aktiviranje MAP-a, a samo mjesec kasnije u izjavi o politici “Otvorenih vrata” NATO-a, nakon sastanka ministara inostranih poslova članica, pozdravljen je napredak koji je napravila BiH uz poziv za nastavak neophodnih reformi.

Godinu kasnije u završnoj deklaraciji sa samita NATO u Varšavi, upućen je poziv za inteziviranje aktivnosti na ispunjenju Talinskog uslova kao i na usvajanju Pregleda odbrane. Iste godine Predsjedništvo BiH je usvojilo dokument “Pregled odbrane i modernizacije OS BiH 2017-2027”. Cilj ovog dokumenta je bio definisanje osnova i dugoročnog razvoja OS BiH. U njemu su i planovi za dalje aktivnosti u sektoru odbrane.

Posljednjih pet godina

U februaru 2017. je usvojen i plan implementacije pregleda odbrane kao i akcioni plan implementacije plana razvoja i modernizacije OS BiH za period od 2017-2027. godine.

Podnošenje prvog ANP-a za BiH (Godišnjeg nacionalnog programa) NATO je odobrio 5. decembra 2018. godine, a u novembru 2019. godine Predsjedništvo BiH  usvojilo program reformi BiH 2019-2020.

U januaru 2020. godine Politički komitet NATO-a svojim zaključcima prihvatio predloženi Program reformi BiH 2019-2020, a te godine BiH je predsjedavala Američko-jadranskom poveljom (A5).

Ove godine usvojeni novi dokumenti

Savjet ministara Bosne i Hercegovine (BiH) jednoglasno je usvojio prijedloge Programa reformi BiH za 2021. i 2022. godinu, koji su prije toga nekoliko puta skidani sa dnevnog reda.

Ovo su dva ključna dokumenta koji predstavljaju politički i pravni okvir saradnje BiH i NATO saveza. Ostalo je još da ga prihvati Predsjedništvo BiH.

CAPITAL: Andrijana Pisarević