Početna Region Ispovijest muškarca koji je prebolio koronu: To je tornado koji prođe kroz...

Ispovijest muškarca koji je prebolio koronu: To je tornado koji prođe kroz tijelo

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kada sve ovo prođe i prilike dozvole da se vidi sa familijom i poznanicima, Mićo Despotović (64), prvooboljeli Užičanin od virusa korona, prepričavaće dramu koju je preživio i ispovest započinjati sa:

– To nije bolest, to je tornado koji prođe kroz tijelo.

Pričaće im o skoro mjesec dana provedenih u bolnici tokom kojih je smršao 20 kilograma, paklu koji je preživio, potresnim scenama koje je vidio oko sebe, ljubaznom medicinskom osoblju koje je vodilo natčovječansku borbu za živote pacijenata.

Uspješno je izliječen i od juče se nalazi u svojoj kući, ali nikada pouzdano neće saznati gdje se zarazio. Opet, prilično je uvjeren da je to bilo 11. marta u Konjicu, na jednom poslovnom skupu gdje se našlo mnogo ljudi sa pet različitih kontinenata, piše Blic.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Skupili smo se u hotelskom holu i obišli fabriku do koje smo došli autobusima. Poslije smo otišli na ručak. Za mojim stolom bilo je sedam-osam kolega, od kojih dvojica iz Češke, trojica iz Užica i nekolicina iz Konjica. Niko od njih nije zaražen. Pretpostavljam da je presudni trenutak bio kada sam direktora jedne firme potapšao po leđima, a kasnije sam čuo da je on zaražen došao u Konjic. Zbog lakše kliničke slike, on je koronu prebolio u kućnoj izolaciji – priča Mićo Despotović.

Kao da je, nastavlja, predosjetio da nešto nije u redu, pa je iste večeri krenuo za Užice. Sutradan se vidio sa sinom i sa još nekim ljudima. Četiri dana kasnije osjetio je jezu u nogama i povišenu temperaturu. Pozvao je kol-centar i prenio im kako se osjeća i da je bio u Konjicu. Sutradan su mu uzeli bris, a on se vratio u izolaciju preduzevši sve mjere da ne bude u kontaktu s ukućanima.

– Od sutradan sam počeo preživljavati pravi film. Pozvali su me i rekli da sam pozitivan i da moram pravo za Beograd. Nekoliko minuta kasnije sanitet i ekipa u skafanderima bila je pred mojim vratima. Sjećam se da sam uoči polaska rekao kćerki: „Ne umiru svi od korone, boriću se.” Pod rotacijama, uz zvuke sirene, nevjerovatnom brzinom išli smo ka Beogradu. Čini mi se da ja sanitet više išao lijevom nego desnom stranom puta – sjeća se Užičanin.

Primljen je na Infektivnu kliniku. Proživio je tešku noć okružen pacijentima koji nisu mogli da dišu. Sutradan je prebačen u KBC “Dragiša Mišović”. Kada je ušao u ovu bolnicu i vidio sve čisto, sređeno, pedantno, imao je utisak da su ga doveli u najsavremeniji hotel.

– Naredna tri dana sam se osjećao dobro. Nisam imao ni temperaturu ni druge simptome. A onda mi se naglo pogrošalo, stavili su me na kiseonik. Osjećao sam totalnu nemoć organizma, nalazio sam se u bunilu, halucirnirao, imao košmare. Činilo mi se da spavam, ali zaspati nisam mogao. U jednom trenutku imao sam osjećaj da su mi zubi okrenuti naopako. Kroz mene je tutnjao tornado – kaže Mićo Despotović.

Poslije sedam dana temperatura mu je spala odjednom. Kao da je, ne može se oteti utisku, na tijelu imao prekidač kojim mu je neko isključio temperaturu. Poslije su mu konstatovali manju upalu pluća, zbog čega je narednih 10 dana bio na antibioticima. U danima kada je pregrmio najgore saturacija mu je pala ispod 90, a trebalo bi da bude između 90 i 100. Htjeli su da ga prebace na poluintenzivnu njegu.

– Imao sam predosjećaj da ako legnem neću ustati, da ne bih preživio na aparatu. Zamolio sam doktorku da s poluintenzivnom sačeka i za pola sata mi opet izmjeri saturaciju. Pogledala me je čudno, ali prihvatila. Šetao sam hodnikom, radio neke vežbe, pokušavao da dišem punim plućima… Borio sam se sa samim sobom da me ne bi priključili na aparate. I uspio sam! Kada se doktorka vratila, saturacija mi je bila 98 – kaže Užičanin.

Teško mu je palo kada je prvi test pokazao da još nije prebrodio koronu. Laknulo mu je kada je testiranje ponovljeno jer su rezultati bili negativni. Jedva je iščekao rezultate trećeg testa, kojim mu je potpisana otpusna lista.

– Šta je bilo – bilo je. Najvažnije mi je da niko od ljudi sa kojim sam bio u kontaktu nije obolio. Veliku zahvalnost dugujem svima u KBC “Dragiša Mišović”. Svaka čast tim ljudima – kaže Despotović.

Gledao sam ljude u bolnici kako se bore za vazduh
Mnogo teških i potesnih slučajeva sam vidio, ljudi su se borili za vazduh, priča nam Despotović.

– Sjećam se kad su doveli cijelu porodicu. Otac, majka i njihova beba od dva mjeseca bili su zaraženi. I njihova druga kćerka je ostala u bolnici a nije bila pozitivna. Ona, petogodišnjakinja, bila je u sobi sa sestrom, brinula o bebi – kaže Despotović.

Blic

ASHA prodaja vozila