Početna Video Iskustva jednog Prijedorčanina o životu u Aziji, kafi, novcu, ženama…ipak kaže nigdje...

Iskustva jednog Prijedorčanina o životu u Aziji, kafi, novcu, ženama…ipak kaže nigdje nema “života” kao kod nas

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vođen željom da ode u inostranstvo i tamo okuša svoje poslovne sposobnosti, 39-godišnji Prijedorčanin Danilo Grbić početkom prošle godine počeo je aktivno da traži posao preko interneta. Pažnju mu je privukao konkurs u jednoj firmi u Vijetnamu, koja se bavi razvojem muzičkih igara za mobilne telefone. Nije mnogo oklijevao, konkurisao je i ispunio sve uslove. Preselio se u ovu zemlju u junu prošle godine.

– Moj posao je bio da vodim muzički tim u toj firmi, a naš cilj je bio da tražimo najbolju muziku i da je ona stavljamo u igre. Takvih poslova u svijetu je veoma malo, jer je u pitanju specifična kombinacija muzike i igara. Oni su tražili nekog sa iskustvom. Firma je htjela da dobije na internacionalnosti, pa su zapošljavali dosta ljudi iz cijelog svijeta. Ja kada sam došao, od 110 zaposlenih, nas osmoro smo bili stranci – priča Grbić.

Bio je to njegov prvi susret sa Azijom. Mnogo je toga po čemu će, kako kaže, pamtiti boravak na ovom kontinentu. Nesnosna vrućina, koju je osjetio već prilikom izlaska iz aviona ono je što je najteže podnio. Na kulturu i običaje brzo se navikao.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Klima je takva da je vlažnost velika. Temperatura ne pada ispod 26 stepeni tokom cijele godine. Kiša kada pada, pada 20 minuta izuzetno jako i za narednih 20 minuta sve se osuši i izgleda kao da nije ni padala. Što se samog grada tiče, Ho Ši Min je ogroman grad. Ima oko 12 miliona stanovnika, ali je jako zagađen. Ima veliki broj skutera i u kombinaciji sa tom vrelinom i vlažnošću vazduha, tamo je veliki nivo zagađenja, tako da sam ja od prvog dana morao da nosim zaštitnu masku sa filterom – dodaje on i ističe da je životni standard u Vijetnamu izuzetno nizak. Tako je za kutiju cigareta potrebno izdvojiti svega jedan dolar, a pivo košta pola dolara. Međutim, ima i egzotičnih mjesta, gdje su cijene znatno više.

– Imate i večere za 100 dolara, prenoćišta za 500 dolara i slično. Ja sam živio blizu naselja u kojem su živjeli bogataši i jedan dan kada sam se vraćao kući s posla vidio sam čovjeka koji cijepa drva, a pored nas je u tom momentu prošao crni Ferari, što znači da ima izuzetno bogatih ljudi, ali i teškog siromaštva. Vijetnam je komunistička zemlja, mada i oni kao i Kina polako prelaze u socijalkapitalizam. Tamo se dosta cijeni familija. Što se tiče izlazaka, to je drugačije nego kod nas. Izlaze na kafe, ali rijetko po klubovima. Oni više vole da se uzme gitara i da pjevaju karaoke. Bio sam u klubu, gdje je i publika mogla učestvovati u karaokama, što je interesantno. Ima mnogo stranaca, upoznao sam Njemce, Italijane, ali i naše ljude – kaže naš sagovornik.

Savladavanje jezika bila mu je jedna od većih poteškoća, pa je bilo i raznih anegdota.

– Na mom poslu je bio jedan momak, koji se zove Tui. Kada sam jednoj prijateljici pričao za njega, kada sam joj spomenuo njega, ona se počela smijati. Tada mi je rekla da “tui” znači smrdljivi, ali fazon je u naglasku – priča kroz smijeh Danilo.

Zbog obaveza na poslu nije stigao da posjeti sve turističke atrakcije koje je planirao. Ono što je obišao, ostavilo je pozitivan utisak.

– Tamo sunce zalazi između 17.30 i 18.30 časova i u 19 časova  je već mrak, tako da sam ja obilazio te neke destinacije uglavnom vikendom. Jako je lijepo otići tamo turistički. Cijene su prihvatljive. Plaže su prelijepe – ističe on.

Ono što mu je ostalo u posebnom sjećanju jesu i djevojke iz Vijetnama, koje su, kako kaže, dosta opuštenije od naših. Udaja im je prioritet i već nakon nekoliko dana veze i poznanstva predlažu brak, bez ikakvog ustručavanja.

– Vijetnamke su privržene, iskrene, lojalne i jako vole strance. Tamo djevojka odmah hoće da se uda, sve se brzo dešava. Po meni je to sve brzo, ali je interesantno. Djevojke su lijepe, ali drugačije su od naših. Sviđa mi se što tamo nema puno komplikacija i ako se sviđaš nekoj djevojci, ona će vam to odmah pokazati – ističe on.

Nakon Vijetnama, seli se u Maleziju. Tamo je bio od decembra prošle do marta ove godine, kada se zbog situacije izazvane virusom korona, morao vratiti u Bosnu i Hercegovinu, i to zadnjim letom.

– Napustio sam posao u Vijetnamu zbog nekog sukoba kultura. Mi u Maleziji možemo ostati tri mjeseca bez vize i htio sam da se oprobam i u Singapuru, koji je na granici sa Malezijom. Malezija je jedna interesantna država, gdje Indijci, Kinezi i Malajci žive zajedno. Tri različite kulture, ali oni žive u miru i sporazumijevaju se na engleskom jeziku. Tamo sam dosta toga obišao. Taman kada sam se smjestio, došla je korona i morao sam se vratiti. Bio sam u Singapuru kada je Malezija zatvorila granice i nisam se mogao tamo vratiti. Morao sam doći u Prijedor, a stvari su mi ostale tamo. Htio bih ovom prilikom da se zahvalim našem Prijedorčaninu Milenku Railiću, koji radi tamo u ambasadi i koji mi je dosta pomogao – ističe Grbić i dodaje da je i u Maleziji nizak standard. Ljudi su ljubazni, a i klima mu je više odgovarala nego ona u Vijetnamu.

Danilo priznaje da mu se hrana u Vijetnamu nije mnogo svidjela, ali zato je kafa jedna od najukusnijih koje je probao. Iako iz ovih zemalja nosi samo lijepe uspomene, ne planira se vraćati. Živio je jedno vrijeme i u Kanadi i prema njegovom mišljenju Bosna i Hercegovina ima brojne ljepote i potencijale, kojima se rijetko koja država može pohvaliti.

Pripremila: Branka Dakić