U maju ove godine u Ženevi trebalo bi da bude održano međunarodno sučeljavanje Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a povodom slučaja “Trgovska gora”, odnosno namjere zvaničnog Zagreba da na lokaciji Čerkezovac, u opštini Dvor, odlaže radioaktivni otpad iz Nuklearne elektrane Krško u Sloveniji.
U susret sučeljavanju, obje strane se na svoj način bore za krajnji cilj – Hrvatska da otvori odlagalište, a BiH da to spriječi i sačuva od opasnosti 250.000 građana koji žive u opštinama u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, a koje gravitiraju uz hrvatsku granicu.
Novac i ekskurzije
Da odustajanje za Hrvatsku nije opcija, dokaz je odluka Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško da se opštini Dvor, na čijoj teritoriji se planira uspostaviti Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada Čerkezovac, isplati prva naknada u iznosu od 1,68 miliona evra.
Cilj naknade je, kako kažu iz Fonda, “poboljšanje života i podsticaj razvoja te lokalne zajednice”, a upozoravaju da se ta sredstva moraju koristiti strogo namjenski.
Pored novca, hrvatska strana se dosjetila i da put ka Trgovskoj gori krči i ekskurzijama.
Naime, krajem februara ovo godine učenici 7. i 8. razreda OŠ “Ivo Kozarčanin” iz Hrvatske Dubice posjetili su Info-centar o radioaktivnom otpadu u Dvoru, gdje im je održano predavanje šta je radioaktivnost, kako se zbrinjava radioaktivni otpad i kako će izgledati Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada Čerkezovac.
A prema saopštenju pomenutog fonda, istu mogućnost imaće i druge osnovne i srednje škole.
Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, poteze Hrvatske naziva promotivnim igrarijama koje, kako navodi, osim što treba da izazovu prezir, treba da budu i dodatan motiv za odgovor Republike Srpske i BiH.
A on će, kako je rekao za “Nezavisne novine”, biti spreman do sučeljavanja u Ženevi.
“Još uvijek nemamo tačan datum sučeljavanja, osim što je u maju. Mi smo završili terenska istraživanja, u BiH, i taj dio bi uskoro trebalo da bude završen i spreman”, kaže Vipotnik.
Pravda je, uvjerava, u ovom slučaju na strani Republike Srpske i Federacije BiH, a pravna kuća zadužena za ovo pitanje priprema argumentaciju za Ženevu.
“Smatram da negdje mora postojati ustanova ili instanca koja će reći hajde da pristupimo ovom problemu objektivno, koje su to činjenice, da li može nešto ili ne. Sve je na našoj strani, stav je zajednički svih nivoa vlasti u BiH da se ovo riješi”, rekao je Vipotnik.
On je zahvalio Udruženju “Green team” iz Bosanskog Novog/Novog Grada, koji su, kako je rekao, najviše u kontaktu sa građanima i koji su maksimalno posvećeni ovoj problematici.
U priču se uključuje i Slovenija?
A dobre vijesti za BiH nenadano bi mogle da stignu i iz “izvora problematike”, Slovenije. Naime, Dario Novalić, ambasador Bosne i Hercegovine u Sloveniji, posjetio je Agenciju za nuklearnu bezbjednost 10. marta 2026. godine, gdje je sa saradnicima predstavio stav BiH o procedurama za lociranje i planiranje hrvatskog odlagališta niskog i srednjeg radioaktivnog otpada iz NE Krško na lokaciji Trgovska gora, blizu granice BiH.
Novalić je od slovenačkih predstavnika Uprave za nuklearnu bezbjednost i Sektora za radijacijsku bezbjednost i zaštitu dobio na uvid okvir saradnje između Slovenije i Hrvatske o pitanjima vezanim za rad Nuklearne elektrane Krško, uključujući nedavne sporazume između dvije zemlje.
Ono što je bitno, slovenačka strana je ostavila prostor za dijalog o ovom pitanju.
Crnković: Problem veći nego što se predstavlja
Ova posjeta za Marija Crnkovića, predsjednika Udruženja “Green Team”, jako je važna jer je, kako navodi, krajnje vrijeme da se ovo pitanje mnogo snažnije otvori na međunarodnom nivou.
Takođe naglašava da treba biti jasno da ovo nije prvenstveno pitanje struke, već politike.
“Problem je stvorila politika i politika mora imati ključnu ulogu u njegovom rješavanju. Ne smijemo zaboraviti da je problem nastao političkim odlukama Republike Hrvatske od 1997. do 1999. godine, kada su saborskim amandmanima iz igre izbačene druge lokacije, a kao jedina ostavljena ona na granici sa BiH. Ideja politike, a ne struke, je da izvrši transfer rizika u granično područje, na neadekvatnu lokaciju”, kaže Crnković.
U razgovoru za “Nezavisne novine” on dodaje da struka koja se bavi ovim pitanjem mora da ostane pri jasnom stavu da se ne prihvata smještanje radioaktivnog i drugog opasnog otpada uz rijeku Unu, ali i da se ne smije zaboraviti korijen ovog problema.
“Na Trgovskoj gori nije planiran samo radioaktivni otpad iz nuklearne elektrane, nego i drugi opasni otpadi, uključujući industrijske, medicinske, istraživačke, pa i otpade vojnog porijekla o kojima se uporno ćuti. Posebno je opasno što se čitava tema drugih opasnih otpada banalizuje pričom o par kubnih metara otpada, a suština je da se uz Unu pokušava uspostaviti centralno skladište opasnih otpada. Ako neko vjeruje da će u centralnom skladištu biti samo par kubika, onda taj neko ima i većih problema od radioaktivnih otpada uz Unu”, zaključio je Crnković”.
Nezavisne
