Državna imovina u BiH je pod zabranom raspolaganja od 2005. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom.
Bh. enteitet Republika Srpska (RS) prodaje državnu imovinu, uprkos upozorenjima Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine (BiH), i činjenici da postojeći državni zakoni to zabranjuju.
Vlada ovog bh. entiteta je za 41,1 milion maraka prodala 56.405 kvadratnih metara zemlje pod šumom na planini Jahorini, u opštini Pale nedaleko od Sarajeva, preduzeću “Drvo Export” iz Teslića.
Radi se o zemlji koja se nalazi nadomak postojećih hotela i skijaških staza na Jahorini, jednoj od najpopularnijih skijaških destinacija u BiH.
Prema odluci Ustavnog suda BiH, državna imovina predstavlja pokretne i nepokretne stvari koje služe za vršenje vlasti, te može obuhvatati i javna dobra (rijeke, planine, prirodna bogatstva, saobraćajnu infrastrukturu i sl).
Državna imovina u BiH je pod zabranom raspolaganja od 2005. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom.
On je na snazi sve dok Parlamentarna skupština BiH ne donese novo rješenje o raspolaganju imovinom na državnom nivou.
Zakonom koji je nametnuo Ashdown, državna imovina je ona koja je pripala BiH na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFR Jugoslavije iz 2001. godine, kao i imovina kojom je BiH upravljala kao sastavni dio SFRJ do 31. decembra 1991. .
Pravobranilaštvo BiH upozorilo RS
Čim su saznali za potez Vlade RS, u Tužiteljstvu BiH su reagovali, kažu za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz ove institucije.
“Pravobranilaštvo BiH je odmah po saznanju za donošenje Odluke Vlade RS o načinu i uslovima prodaje nepokretnosti koje se nalaze u okviru posebnog područja Jahorina […] formiralo predmet i poduzima odgovarajuće pravne radnje prema nadležnim upravnim i sudskim organima”, navodi se u odgovoru
Dodaju da su dopisom upozorili Ministarstvo trgovine i turizma RS da ne prodaje zemljište, što je na kraju, ipak, učinjeno.
Iz Tužiteljstva kažu i da su, u okviru svojih nadležnosti, poduzeli aktivnosti u skladu sa važećim zakonima i odlukama Ustavnog suda BiH.
Ministarstvo trgovine i turizma RS, koje je u ime Vlade RS bilo nadležno za ovu prodaju, raspisalo je 4. januara “Javni poziv o prodaji nepokretnosti u svojini Republike Srpske”.
Cilj prodaje je bio, kako navodi Ministarstvo u pisanom odgovoru za RSE, “ekonomski razvoj Jahorine i regije”.
Teslićki “Drvo Export” je bio jedini zainteresovan za kupovinu zemlje na lokaciji Vučiji most.
Predstavnik ove kompanije koji je bio prisutan na otvaranju pristiglih ponuda, Srđan Klječanin, za RSE kaže da se, kako oni na to gledaju, radi o “imovini Vlade RS” koju ona prodaje, te da nisu ovlašćeni da se u to miješaju.
Najavljuje oko pola milijarde maraka investicija, te izgradnju hotela na kupljenim parcelama. Kaže da nisu ništa konkretno dogovorili, ali da “ima zainteresovanih” za investiranje.
“Kad je projekat finansijski opravdan, kupovina se finansira iz vlastitih sredstava firme, uz podršku banaka. Svaki projekat kada se radi, gradi, tu imaju zainteresovana druga lica, konzorcijumi drugih firmi”, izjavio je Klječanin.
“Drvo export” i Klječanin, odbornik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranke Milorada Dodika, iz Teslića, povezuje se sa kopanjem uglja u Bistrici kod Prijedora na sjeverozapadu BiH, pokazalo je ranije istraživanje RSE.
U Bistrici se ugalj kopao mjesecima prije nego što je firma dobila zvaničnu dozvolu za eksploataciju, i uprkos uprkos blokadama i protestima lokalnog stanovništva.
Na lokaciji su fotografisani bageri sa natpisom firme “Inkop” iz Ćuprije u Srbiji, koja je u vlasništvu Zvonka Veselinovića, kontroverznog biznismena sa sjevera Kosova.
Šta kaže Ministarstvo trgovine RS?
Iz Ministarstva trgovine i turizma RS ističu za RSE da prodano zemljište na Jahorini “nije u inventaru državne imovine”, te da se ranije u katastru vodilo kao šumsko zemljište koje nije bilo eksploatisano.
“Podsjećamo Vas da je pitanje zemljišta i imovine definisano Dejtonskim mirovnim sporazumom i Ustavom Republike Srpske”, navodi se u odgovoru, bez preciziranja odredbi na koje su mislili.
Dodaju da Vlada RS ovom imovinom raspolaže “u skladu sa pozitivno-pravnim propisima i zemljišnim evidencijama koje vode institucije RS u skladu sa svojim nadležnostima”, takođe bez navođenja na koje dokumente tačno misle.
Zbog namjere da se zemljište na Jahorini proda, prenamijenjeno je u građevinsko, a drvo koje će ostati nakon krčenja šume će pripasti javnom preduzeću “Šume RS”.
OHR: Bilo kakva prodaja je zabranjena
Iz Kancelarije visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, za RSE je rečeno da je “bilo kakva prodaja ili drugi oblik raspolaganja sredstvima državne imovine” izričito zabranjena, i da su svi akti o raspolaganju tom imovinom ništavni.
“Nadležne institucije u BiH su odgovorne za poduzimanje potrebnih pravnih radnji u cilju zaštite državne imovine”, ističu iz OHR.
Dodaju da su i ranije upozoravali potencijalne investitore i kupce državne imovine na negativne pravne posljedice.
Iz OHR je naglašeno da treba pronaći “prihvatljivo i održivo rješenje za pitanje državno imovine”, odnosno da treba usvojiti zakon u Parlamentarnoj skupštini BiH, te da će oni zajedno sa Upravnim odborom Savjeta za provođenje mira (PIC) podržati bh. institucije na tom putu.
Pravo korištenja pretvarano u pravo vlasništva
Stručnjak za državnu imovinu, Muharem Cero, kaže za RSE da državna imovina nije samo ona iz sporazuma o sukcesiji, nego imovina iz “kontinuiteta” BiH kao države, te da i prodata zemlja na Jahorini pripada državi BiH.
“U pitanju je državna imovina kao fundus javnih dobara. Javna dobra su šume, planine, rijeke, nebo, more”, pojašnjava Cero.
On dodaje da se u evidenciji državne imovine, koja se nalazi na sajtu OHR, nalazi većinom imovina Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu (SSNO, pandan ministarstvu odbrane u bivšoj Jugoslaviji), te da je dugo postojala percepcija da je državna imovina samo nekadašnja vojna imovina.
“Konkretni primjer na Jahorini, radi se o javnom dobru, radi se o planinama, o pravu korištenja, ne o pravu vlasništva, pravo korištenja se pretvaralo u pravo vlasništva”, kazao je Cero.
Takođe je rekao da se u javnosti moglo čuti da je ustaljena praksa da entiteti bez saglasnosti vlasnika dodjeljuju zemlju u vlasništvo, a mogli su dodijeliti samo pravo korišćenja.
“Niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima. Ako je neko korisnik, može na drugog prenijeti pravo korišćenja, ne može pravo vlasnika”, upozorava Cero.
On ističe da vlasti u RS od ranije insistiraju na konceptu “sastavljene države”, te da su entiteti preko Dejtonskog sporazuma u BiH unijeli međunarodni subjektivitet i teritorijalni integritet, a zanemaruju kontinuitet.
“BiH je nastavila svoje trajanje, ne radi se o novom međunarodnom subjektu, radi se o istom pravnom subjektu koji je nastavio svoje trajanje, sa Republike BiH na BiH”, naglasio je Cero.
Prema njemu, mnogi u BiH su raspolagali državnom imovinom uprkos odlukama visokog predstavnika, a “tužbe se nisu pokretale”.
“U međuvremenu se imovina prometovala, i u sprezi političkih i tajkunskih struktura nestajala imovina ogromne vrijednosti. Sve te pravne radnje su ništavne, ne mogu proizvoditi nikakve učinke i sve treba vratiti u pređašnje stanje”, smatra Cero.
On podsjeća da je još u SFR Jugoslaviji državna imovina uglavnom nastajala protivpravnim nasiljem, oduzimanjem privatne imovine i njenim upisivanjem kao državno vlasništvo, te se taj problem tek mora riješiti, i to restitucijom.
“Pokušava se stvoriti percepcija političkog unitarizma preko državne imovine, osnova koja se mora dogoditi je prvo restitucija, na način da ostvarimo mogućnost da zamjenskom imovinom obeštetimo restitucione povjerioce, a takvih je i u RS i u FBiH, na stotine hiljada”, izjavio je Cero.
BiH je jedna od rijetkih zemalja Evrope koja nema zakon o restituciji, odnosno povratku nacionalizovane imovine, što je jedan za uslova za ulazak u EU.
Ranije odluke Ustavnog suda BiH
Republika Srpska je i ranije različitim zakonskim rješenjima pokušavala da prisvoji državnu imovinu, nakon čega su Ustavni sud BiH i OHR donosili odluke da samo država BiH može raspolagati državnom imovinom.
Prva odluka Ustavnog suda BiH koja zabranjuje raspolaganje državnom imovinom je donesena 2012. godine, kada je stavljen van snage zakon koji se bavio pitanjem državne imovine u RS.
U februaru 2020. godine, Zakon o poljoprivrednom zemljištu RS je proglašen neustavnim, kao i nekoliko članova entitetskog Zakona o unutrašnjoj plovidbi.
Godinu dana kasnije, odlučeno je da je neustavan Zakon o šumama.
Marta prošle godine, Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti je privremeno stavljen van snage, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
Nekoliko dana prije toga, visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt stavio je van snage sporni zakon do odluke Ustavnog suda.
Narodna skupština RS je u septembru 2023. trebalo da razmatra Prijedlog zakona o nepokretnoj imovini, kojim bi se imovina knjižila na entitet, ali je zakon povučen na doradu, te se kasnije nije pojavljivao na dnevnom redu ovog zakonodavnog tijela.
Sud je u svim odlukama naveo da BiH ima isključivu nadležnost u regulisanju državne imovine.
Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine, kojim je okončan rat u BiH, potvrdio je kontinuitet državnosti BiH, a time i kontinuitet vlasništva nad državnom imovinom.
Popis državne imovine BiH, međutim, nikad od kraja rata u BiH nije napravljen iako je Savjet ministara još 2004. godine osnovao Komisiju za državnu imovinu sa zadatkom da izradi kriterije, propise i nacrt zakona za utvrđivanje državne imovine i njene raspodjele između BiH, dva bh. entiteta – RS i Federacije BiH – i Brčko Distrikta.
