
Neki ljudi nisu samo dio istorije – oni su savjest naroda. Esad Midžić, narodni heroj iz Prijedora, jedan je od onih koji su svoj život dali za ideale slobode, i pravde. Važno je podsjetiti se ko su bili naši istinski borci za čovječnost.
Esad Midžić, rođen 1917. godine u Prijedoru, bio je jedan od istaknutih pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta i nosilac najvišeg ratnog priznanja – titule narodnog heroja. Kao mladić, školovao se u Prijedorskoj gimnaziji, a potom studirao pravo u Beogradu, gdje se već u studentskim danima uključio u rad naprednih omladinskih organizacija. Po izbijanju Drugog svjetskog rata, vraća se u rodni Prijedor i pristupa pripremama za oružani otpor protiv okupatora i njihovih domaćih pomagača.
Esad Midžić kao student prava Pravnog fakulteta u Beogradu
Esad Midžić bio je jedan od brojnih pripadnika svoga naroda koji su učestvovali u organizaciji ustanka protiv fašističke vlasti. Sudjelovao je u formiranju partizanskih jedinica na području Prijedora i Potkozarja, te postao politički komesar proleterskog bataljona, učestvujući u legendarnim bitkama Kozare 1942. godine.
U zarobljeništvu, kada su mu ustaše ponudile da pređe na njihovu stranu i da bude pomilovan kao “zavedeni partizan”, Esad Midžić im je neposredno pred egzekuciju odgovorio: “Da, tačno je da sam partizan, ali prije svega ja sam komunista i još nešto: komesar proleterskog bataljona. Prema tome, nisam zavedeni partizan, već svjestan borac i rukovodilac. Znam sve veze, ali vam neću reći ni jednu, jer to rade samo izdajnici, a nikada komunisti.” Ova njegova hrabra i principijelna izjava najbolje oslikava karakter jednog iskrenog borca za slobodu i pravdu.
Poginuo je iste godine, boreći se herojski protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Njegova žrtva i doprinos oslobođenju Bosne i Hercegovine bili su tada prepoznati i priznati u cijeloj Jugoslaviji.
Nakon rata, Gimnazija u Prijedoru, odakle je Esad ponio prve životne ideale, nosila je njegovo ime decenijama, a njegova bista krasila je ulaz škole kao podsjetnik na vrijednosti antifašističke borbe. Međutim, devedesetih godina, sa jačanjem nacionalističkih struja, ime Esada Midžića je uklonjeno.
Esad Midžić u partizanskoj uniformi kao politički komesar Krajiškog proleterskog bataljona
Prva rezolucija donesena je 23. septembra 1941. godine u Prijedoru, a prethodila je mnogim sličnim inicijativama u Bosni i Hercegovini i bila je izraz građanske hrabrosti u vremenu brutalnih represalija.
Bošnjaci, zajedno sa Srbima, Hrvatima i ostalim narodima, učestvovali su u borbi protiv okupatora i fašizma, i dali nemjerlji doprinos slobodi Bosne i Hercegovine.
Esad Midžić nije samo heroj grada Prijedora i jednog naroda. On je simbol prkosnog otpora fašizmu, zajedništva, pravde i slobode – vrijednosti koje su danas, više nego ikada, podložne brutalnoj reviziji i pokušaju zaborava. Njegova žrtva i ideali žive u onima koji se ne mire s lažima i koji istinu čuvaju od zaborava.
S. Hadžalić







