Odjeljenje za boračko- invalidsku zaštitu Gradske uprave Prijedor, prilikom razmatranja da li je neko bio žrtva ratne torture, ne priznaje potvrde Međunarodnog crvenog krsta, iako je to u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti žrtava ratne torture RS – tvrdi potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), Prijedorčanin Mirsad Duratović.
Duratović je u razgovoru za Preporod.info istakao da se u spomenutom zakon u članovima 3. i 4. definiše pojam, oblike i lica “žrtve ratne torture”. Tako stoji da je, prema obliku torture, žrtva torture u smislu ovog zakona: lice koje je nezakonito bilo lišeno slobode, zatvoreno ili mu je bila ograničena sloboda kretanje u bilo kojem zatvorenom ili otvorenom prostoru, koji je služio za tu svrhu – logor, zatvor, sabirni centar, kućni zatvor, te druga mjesta zatvaranja.
Žrtva ratne torture je svako lice koje je bilo bespravno zatvoreno, bez obzira je li maltretirano – tučeno u logoru ili ne – obrazlože Duratović. Isti zakon, članom 16. definiše i dokaze kojima se utvrđuju činjenice da je neko lice bilo izloženo torturi, gdje je, između ostalih dokaza, navedeno da se činjenica u pretrpljenoj torturi može dokazivati i potvrdom Međunarodnog crvenog krsta.
– Odjeljenje za boračko-invalidsku zaštitu Gradske uprave Prijedor, rješavajući više zahtjeva za priznavanje statusa, donosilo je negativna rješenja, zanemarujući činjenicu da su podnosioci zahtjeva priložili potvrde Međunarodnog crvenog krsta. Samim tim bitne činjenice su nepotpuno i pogrešno utvrđene i došlo je do pogrešne primjene materijalnih propisa – kaže Duratović.
Kako Duratović upozorava, brojni su primjeri u praksi zabilježeni, da su žrtve ovakvom praksom dobile odbijenice.
Duratović je Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS pitalo da li zaposleni Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Gradske uprave Prijedor, koji rade na rješavanju zahtjeva za priznavanje statusa žrtve ratne torture, imaju stručna znanja i osposobljenost za rješavanje ovih zahtjeva, odnosno da li ispunjavaju zakonom propisane kriterije za obavljanje poslova na kojima se nalaze.
Ministar Danijel Egić, odgovorio mu je da prijedorski službenici imaju pravo sami da procijene hoće li da uvaže potvrde Međunarodnog crvenog krsta.
– Prema načelu slobodne ocjene dokaza (član 10. Zakona o opštem upravnom postupku – ZUP), ovlašteno službeno lice koje vodi postupak po svom uvjerenju, a na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Prema načelu samostalnosti u rješavanju (član 11. ZUP), organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno u okviru ovlaštenja utvrđenog zakonom ili drugim propisom – odgovara je Egić Duratoviću.
Kako za Preporod.info kažu bivši logoraši, zbog ovakvih maltretiranja mnogi odbijaju da podnesu zahtjeve, iako bi to trebali uraditi do oktobra, jer tada ističe dati rok. Saznajemo da bi ovakvih zahtijeva samo u Prijedoru moglo biti nekoliko hiljada.
– Odnos prema žrtvama, logorašima, vlasti u RS-u je sramotan. Ako dobijemo odbijenice i žalimo se ministarstvu, oni uvaže žalbu i predmet vrati na ponovni postupak, ali oni to opet odbiju ali sada po nekom drugom osnovu, i tako sve u krug. Jedino nam ostaje da poslije te “sizifove borbe” se obratimo Sudu – navodi jedan od bivših logoraša.
Fikret Alić, čovjek čiju sliku iz logora Trnopolje je na naslovnici objavio “Time” magazine godinama nastoji dokazati da je bio logoraš. Prvo mu je Odjeljenje za boračko-invalidsku zaštitu Gradske uprave Prijedor u rješenju navelo da se iz potvrda koje je priložio Alić ne vidi da je on između jula i augusta 1992. godine boravio u Keratermu i Trnopolju, niti da je nad njim vršen bilo kakav oblik ratne torture.
Alić je kao logoraš evidentiran za vrijeme posjete Crvenog križa, a i fotografije pokazuju da je bio logoraš. Uprkos tome, dobio je i drugostepenu odbijenicu za priznavanje statusa žrtve ratne torture u RS-u. Drugostepeni organ u postupku, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS-a, nije priznalo status logoraša Aliću, iako ispunjava zakonom propisane uslove u skladu sa Zakonom o zaštiti žrtava ratne torture RS-a.
– Na sve što su nam radili, mi smo dovedeni u situaciju da moramo dokazivati, a i kada se odlučimo na to, jednostavno su učinili sve da nam status logoraša ne dodijele. Neizbježni su sudski procesi u ovim predmetima do konačnog priznanja statusa i kažnjavanja svih odgovornih za ovu postratnu torturu – kazao nam je jedan od logoraša.
(A.N./Preporod.info)
