Ekonomska slika Republike Srpske poprima sve tamniju boju, dok vlasti u Srpskoj sve ljepše priče pričaju. Koliko je zapravo stabilna Srpska, ako je budžet u krizi, kako tvrde ekonomski stručnjaci.
Srpska nije prezadužena, budžet je stabilan, izmirujemo obaveze, kredite obezbjeđujemo na drugi način, ovakvim i sličnim izjavama redovno nas sa malih ekrana, bombarduju dobro poznata lica vladajuće koalicije.
Svaka konferencija za medije iskoristi se da predsjednik, premijer i ministar finansija ubjeđuju građane da smo sigurni, i da nam ne može niko ništa. Ali, da li je zaista tako?
„Osnovna karakteristika budžeta Srpske jeste taj minus, dakle više troškova, nego što ima prihoda, u vidu budžetskog deficita. Za 2023. godinu taj budžetski deficit je iznosio preko 350 miliona, ali su revizori utvrdili da je on još još veći za 22.2 miliona. Dakle budžetski deficit sam upućuje na to da više trošimo, nego što zarađujemo, a to samim tim proizvodi povećanje javnog duga, odnosno povećanje zaduženja, veće troškove otplate tih dugovanja, troškove finansiranja, dakle plaćanja kamata i naravno nelikvidnost budžeta”, kaže poslanica SDS u NSRS.
Ona ističe da smo već imali situaciju lani kada je objavljeno da je budžet 70 posto samo likvidan, dakle 30 posto nelikvidnost.
“To znači da ima veliki iznos neizmirenih obaveza u budžetu“, kazala je Orašanin.
Vlada Srpske kuca na svaka vrata, prevrće svaki kamen, ne bi li se zadužila, jer dugovi dospijevaju na naplatu, a novca za vraćanje dugova sve je manje. Nepovoljni krediti sa visokim kamatama na stranim finansijskim tržištima, jedini su izlaz, jer saradnja sa povoljnim kreditorima okončana je.
„Imamo situaciju gdje praktično jedna šestina duga svake godine, i protekle i ove i naredne, dospijeva na naplatu. To je opet posljedica malo složenijih okolnosti gdje Vlada Republike Srpske u zadnjih sedam, osam, možda i desetak godina prestala da sarađuje sa MMF-om i Svjetskom bankom i sličnim institucijama, optužujući ih da kroz te programe reformi praktično forsiraju centralizaciju nekih nadležnosti na nivo BiH i onda su umjesto zaduživanja po isuzetno povoljnim kamatnim stopama na dug rok, opredijelili za zaduživana preko berzi – banjalučke, londonske, a to su dugovi koji uglavnom dospijevaju jednokratno i u toj godini kada dospiju vi možete imati problem u slučaju da ne možete uzeti novi dug“, ističe ekonomista Marko Đogo.
Upravo to se i dešava, jer je Vlada prehodnih godina kroz nova zaduženaj uspijevala da vrati stara, međutim vlast Srpske postaje izopštena iz svih svjetskih tokova i nema više kome da se obrati.
Pored kreditiranja, vlasti su uspjele da ne dobiju čak ni ono što im je namijenjeno – predviđena sredstva Evropske unije iz plana rasta za Zapadni balkan.
„Kapital, koji je bitan za razvoj, bio on evropski ili bilo čiji, najviše se plaši, pod navodnicima političke nestabilnosti. Dakle mi ne trebamo u ovakvim uslovima očekivati investicije koje će ovde preporoditi ekonomsko stanje . Da bi investicije došle, postoji redosled koraka koji treba uraditi – politička stabilnost i kompetentna vlada, to su prva dva koraka“, kaže ekonomista Rajko Tomaš.
Komplikovana politička situacija prouzrokuje prekid saradnje sa onima koji nude bolje uslove kreditiranja, a to opet govori investitorima da zaobilaze ovo područje. I tako kao domine nižu se komplikacije, a ekonomija Srpske se urušava.
